Promjenom vlasti na proteklim izborima, Općina Kostrena je promijenila sportsku politiku. Promjene su bile nužne, općinski proračun u tegobnim vremenima ne trpi velika opterećenja. Nekoć najbogatija hrvatska općina, odavno nije najbogatija ni na riječkom prstenu. Viškovo i Bakar imaju daleko veće proračune od kostrenskog, koji za 2014. godinu iznosi 45 milijuna kuna.
Nova načelnica Mirela Marunić drastično je smanjila izdvajanja za sport, najviše je uskraćen klub koji je najviše trošio. Za tekuće potrebe sportskog programa Pomorac će iduće godine dobiti mizernih 300.000 kuna, otprilike dvostruko manje nego što općine Čavle (Grobničan) i Viškovo (Halubjan) izdvajaju za svoje trećeligaše. Da bi umanjila štetu zbog smanjenja izdvajanja iz tzv. poreznih prihoda, načelnica je čak 500.000 kuna Pomorcu izdvojila iz komunalnih prihoda. Budući da zakon priječi da se sredstva iz komunalnih prihoda troše na sportske programe, Općina Kostrena podmirivat će troškove održavanja igrališta i zaposlenika iz jednog, a troškove sportskog programa iz drugoga proračunskog portfelja. Do sada su svi troškovi podmirivani iz jednog portfelja, što je klupskoj upravi omogućavalo drugačiju internu raspodjelu sredstava.
U apsolutnim iznosima ništa bitno nije se promijenilo. Općina Kostrena u prošloj godini za Pomorac je izdvojila 900.000, a ove 800.000 kuna. Prošle i ove godine izdvojena su i dodatna sredstva (150.000 kuna) za proširenje pomoćnog igrališta. Problem je što 300.000 kuna izdvojenih za sportske programe u 2014. godini ne jamči Pomorcu mirnu sezonu u županijskoj, a kamo li u drugoj ligi. A onih 500.000 kuna izdvojenih za održavanje, klupska uprava može vidjeti jedino u proračunskim stavkama.
Nova preraspodjela sredstava odmah se ispolitizirala. Predsjednik Pomorca Miroslav Uljan prozvao je načelnicu s pozicije bivšeg načelnika, svodeći smanjenje proračunskih sredstava praktično na osobni obračun nekadašnjih suradnika. Nedugo zatim Pomorac je bio tema za naslovnice tijekom zasjedanja Općinskog vijeća, oporba se snebivala nad potezima nove načelnice. Prema običaju, najglasniji su bili oni koji ne znaju put do igrališta u Žuknici.
Na sličan način Uljana su nekada prozivali njegovi bivši suradnici u općini i klubu, kada su postali oporba. Uljan je tijekom načelničkog mandata godinama opravdano naglašavao da Pomorac ne bi smio biti politička tema. Čim je postao oporba, brzo je zaboravio što je govorio. Nova vlast ne treba gajiti iluzije, Pomorac će biti prvorazredna politička tema sve dok načelnica Marunić klubu ne pronađe adekvatno mjesto u proračunskim projekcijama. Činjenica da Pomorac odavno nema sredstava da bi igrao drugu ligu ne znači da mora igrati županijsku ligu.
Drugačija općinska politika dovela je u pitanje sporazum između Rijeke i Pomorca. Idućih dana trebali bi se sastati predstavnici Općine Kostrena, Rijeke i Pomorca te dogovoriti model suradnje u novim okolnostima. Rijeka prema svemu sudeći do kraja sezone neće odustati od Pomorca, što znači da će preuzeti veće obveze prema igračkom kadru. Na kraju sezone treba redefinirati ili prekinuti suradnju. Od ovakve suradnje nikakve koristi nemaju ni Pomorac, ni Rijeka.
Pomorac od prvog dana nije mogao financijski pratiti ugovor s fondacijom Social Sport. Već se prošle sezone dogodilo da plaću redovito primaju samo igrači pod ugovorom s Rijekom. A Rijeka pak od ovakvog Pomorca nema velike koristi budući da je druga liga preslabo natjecanje za stvaranje gotovih igrača kluba koji ima europske ambicije. Rijeka će brzo morati početi razmišljati o prvoligačkoj ekspozituri u Kostreni ili negdje drugdje. U drugoligaškom Pomorcu eventualno se mogu profilirati mladi igrači i juniori Rijeke, što znači da okosnicu momčadi moraju činiti iskusni igrači, koje Pomorac ne može plaćati.
Što se Općine Kostrene tiče, promjenom općinske politike Pomorac se polako počeo vraćati iskonima. Od kada je ispao iz prve lige 2003. godine Pomorac je počeo gubiti pozitivan socijalni i dobivati negativan politički status. Ako nova općinska vlast ustraje na strateškim ciljevima, proces povratka temeljnim klupskim vrijednostima ne bi smio dugo trajati. Pomorac bi relativno brzo nakon desetak godina ponovo mogao postati društveno središte, a ne ishodište političkih prijepora.