Nakon što je Zlatko Petričević na adresu Općine Kostrena poslao pismo namjere počinje procedura privatizacije Pomorca. Na djelu je uobičajeni hodogram upravno-pravnih radnji kojima su ostali hrvatski klubovi (Istra 1961, Rijeka, Split...) dobili vlasnike (Ščeglov, Volpi, braća Žužul..). Pomorac ne spada u kategoriju klubova (Hajduk,Osijek, Cibalia...), koji su silom zakona postali trgovačka sportska društva u vlasništvu lokalnih samouprava, koje sada ne znaju što da rade s klubovima. To ne znači da Općina Kostrena neće postati suvlasnik kluba u točno određenom omjeru. Općina vjerojatno postaje suvlasnik u prouvrijednosti klupskog poreznog duga (cca 900.000 kuna), koji država u procesu privatizacije alkemijom pretvara u dionice i daruje lokalnim samoupravama. Primjerice, Grad Rijeka postao je suvlasnik HNK-a Rijeka u protuvrijednosti iznosa od cca. 16 milijuna kuna poreznog duga.
Da bi proces privatizacije uopće počeo, nije dovoljno poslati pismo namjere. Petričević prvo mora uplatiti određeni novčani iznos kao jamstvo da misli ozbiljno, nakon toga Općinsko vijeće mora donijeti odluku kojom postaje partner u privatizaciji, zatim se mora organizirati skupština kluba na kojoj će Petričević postati predsjednik Pomorca. Privatizacija počinje tek kada udruga građana donese odluku da će vlasnik Pomorca postati osoba koju nitko u Kostreni ne poznaje...
Najvažnije je da bi Pomorac tijekom procesa privatizacije normalno funkcionirao kao udruga građana zahvaljujući pologu, koji jamči vraćanje dugova i statusa prvoligaša. Dolazak Ćire Blaževića i budžet od cca. milijun eura godišnje, koji se neslužbeno spominje kao inicijalni, jamče ulazak u prvu ligu uz veliku medijsku pompu.
U tom kontekstu indikativno je da Petričević izbjegava medijsko sučeljavanje s javnim mnijenjem, kao da nešto skriva.