Nakon što su Sesvete i Dugopolje u nedjelju odigrali zaostalu utakmicu 15. kola (3:3), Opatija je kalendarsku godinu završila na diobi drugoga mjesta Druge HNL.
Prva drugoligaška polusezona u klupskoj povijesti završila je iznad očekivanja:
- Meni se čini kao se netko šalio kada je sastavljao tablicu! Nama je na početku bilo drago što ćemo samo osjetiti drugu ligu! Zadovoljan samo koliko smo organizacijski napredovali u klubu, imam osjećaj da sada logistički možemo sve odraditi bez problema, to je prošlo savršeno. Drugi dio događao se na terenu gdje smo osvojii puno bodova, kaže Zoran Bogolin.
Bogolin ove sezone zbog licencije formalno nije bio trener, ali je svakako autor opatijskog projekta koji je ove godine postao hit hrvatskog nogometa.
Dodatno intrigira dojam da momčad nije dosegnula maksimum, dosta igrača provjereno može igrati na višoj razini:
- Daleko je ovo od njihova maksimuma, od onoga koliko ovi igrači znaju... Bazirali smo se na snagu i izdržljivost, na fizičke duele i okomitu igru i kada smo tako igrali, izgledali smo dobro. Događalo nam prečesto se da su nam prva poluvremena bila pasivna, jer smo previše respektirali neke momčadi. Kada bismo shvatili da smo u egalu, onda bismo podizali ritam! Imamo veliku širinu, u igru su ulazili kvalitetni igrači i tako smo rješavali utakmice. Ima određenih elemanata u kojima možemo napredovati na planu igre. Treba znati da dosta igrača nisu dugo igrali prije nego što su došli, Weitzer, Zgrablić, Fumić, Junuzović, Bjelanović,... Neki su igrači otpali zbog bolesti ili ozljeda, bilo je prepreka koje su na kočile, govori Bogolin.
Bez obzira na iskusne igrače, na početku sezone problem je bila igra na Kantridi?
- Bunila nas je širina i dužina igrališta, na takve se dimenzije moraš naviknuti ako treniraš na manjem igralištu. Otvaralo se puno prostora, pa smo znali taktički loše stajati. Kako je prvenstvo prolazio, tako smo se sve više prilagođavali, razmaci između linija bili su sve manji. Zadnjih pet kola očekivano smo pali, vidjelo se da smo umorni od nogometa, u stalnom smo procesu od kvalifikacija za drugu ligu. Prvih 12 kola igrali smo jako dobru obranu bez obzira na neke poraze, u nekim utakmicama protivnici nam nisu uputili udarac na gol...
Iduće godine klub slavi 110. godišnju, tablica pokazuje da ste kandidati za prvu ligu, gdje su limiti?
- Limiti su nam između prvog i petnaestog mjesta, ha, ha... Bit ću podjednako zadovoljan ako na kraju budemo petnaesti!
Hoće li se roster mijenjati?
- Ima nas previše! Radimo u trima grupama po osam igrača, tu se negdje vrtimo cijelo vrijeme. Najveće pojačanje bilo bi nam kada bi Iveša imao 39. godina (Iveša ima 43 godine, op. a.), pa da može braniti još nekoliko sezona više, ha, ha, ha,... Ne znam još ništa, možda ima nezadovoljnih igrača, do sada se nitko nije javio. Ako bude trebalo, neće biti problem dovesti nove igrače. Meni je zadovoljstvom raditi s ovim dečkima.
U nastavku sezone pristup neće biti isti?
- Mi se svađamo jedino na poluvremenima u svlačionici, tada sve leti na sve strane... Poslije utakmice više nikoga nije briga ni za što! Na igračima je da prihvate opterećenja, imamo više gostovanja na proljeće. Bod iz Bijelog Brda u zadnjoj utakmici pokazao mi je da možemo igrati protiv svakoga, tamo je teško uzimati bodove. Znači da možemo isto igrati na proljeće ako nastavimo ovakvim entuzijazmom, to je ono što nas krasi. Voljni element je najvažnija stvar.
Nekoliko zadnjih utakmica niste vodili zbog bolesti?
- Uopće se nije osjetilo! Tandem Milanović - Čizmarević sve je odradio tako da smo igrali jednako slabo kao kada sam ja vodio momčad, ha, ha... Ništa se nije promijenilo i na tome sam im zahvalan, ha, ha...