MARKO LEPINJICA, IGRAČ POMORCA

Kostrena je idealna sredina za povratak u igrački život

Srijeda, 13. ožujka 2013. 10:57 Napisao  Luka Variola

Otac je bio napadač i puno bolji nogometaš od mene, njega jedino slušam, kaže Lepinjica

Kostrenski drugoligaš pobjednički je otvorio proljeće i s dva domaća slavlja pobjegao iz zone ispadanja. Veliki obol u pobjede Pomorca ugradio je i Marko Lepinjica, koji je tijekom zimske pauze stigao iz Vinogradara i odmah na početku nastavka prvenstva zaslužio epitet pojačanja.

- Statistički čovjek mora biti zadovoljan ako zabije dva gola. Pogotovo nakon duge stanke zbog ozljede (auduktor). No, ja sam svjestan da to može i bolje izgledati. Trebam još dobiti na snazi. Kako bi u kontinuitetu mogao bolje igrati, a ne da me po deset minuta nema na terenu, objašnjava Lepinjica.

Kostrenjani su u prva dva kola ostvarili zacrtani plan. Šest domaćih bodova u velikoj će mjeri olakšati borbu za sačuvanje drugoligaškog statusa.

- Prvo kolo smo možda malo u grču odigrali, no svejedno smo osvojili važne bodobe. Protiv Solina je to puno bolje izgledalo. Mislim da smo u taj susret ušli ozbiljnije. Naraslo nam je samopouzdanje. No, svjesni smo da neće biti sve lako i da uvijek može bolje. Mislim da svatko od nas ima prostora za napredak. Fizički smo odlično pripremljeni i mislim da ćemo negdje oko petog kola početi sakupljati rezultate tog rada. Mislim da će to biti sve bolje kako prvenstvo bude odmicalo i da se možemo ubaciti u borbu za vrh, nastavlja Lepinjica.

Vezni igrač napadačkih sklonosti prije Vinogradara je nastupao za HAŠK. U Žuknicu je stigao nekako na "mala vrata". Nakon probe uspio je zadovoljiti ukuse stručnog stožera.

- Drago mi je da sam stigao. Nekoliko godina sam već bio u kontaktu s vodstvom Kostrenjana, ali se nikad nije ništa realiziralo. Sad sam napokon tu i zadovoljan sam. Mislim da je Pomorac najbolji mogući klub za povratak u, ajmo reći, igrački život. Mlada ekipa, koja je voljna trenirati i voljna je napretka. Nisam mogao poželiti bolju odskočnu dasku, dodaje Lepinjica koji dolazi iz nogometne obitelji.

Otac Dragan bio je tijekom 80-tih godina prošloga stoljeća vrsni napadač Osijeka, koji je dogurao čak i do zagrebačkog Dinama.

- Otac je bio puno bolji nogometaš od mene. Pomaže mi savjetima. Njega jedino slušam kad je u pitanju nogomet, prijatelje i ostale ne slušam, zaključuje veznjak Kostrenjana.