Kada je semafor stao odbrojavati vrijeme Riječanima je ostalo jedanaest sekundi, jedanaest sekundi za posljednji napad posljednje utakmice sezone.
Krenuli su na postavljenu obranu Mladostaša, na šest sekundi prije kraja lopta je došla u ruke Petra Muslima, koji je savršeno iskoristio svoju poziciju i vaterpolsko umijeće, potegao i – pogodio.
Šest sekundi prije kraja posljednje utakmice sezone i svoje posljednje utakmice u karijeri Petar Muslim donio je Riječanima remi, raspucavanje na peterce i u konačnici – pobjedu.
Scenarij kao iz holivudskih filmova, a opet istinita priča, životna priča, onakva kakvu samo sport može ispričati i kakvu bi svaki sportaš sam sebi potpisao bez razmišljanja.
- Ispalo je da je to bila savršena točka na „i“. Kada nešto daš u životu, nešto ti se mora i vratiti. Čitava priča ove sezone je bila nekakva moja ideja, prihvatili su je Igor Hinić i Samir Barać, od srca im se zahvaljujem na tome. Upravo zbog toga mi je sezona bila izrazito stresna jer za sobom sam povukao Brguljana i Kasa, vjerovao sam u tu priču, ali je odgovornost bila na meni. Na kraju je ispalo nevjerojatno, pa mi smo u devetom mjesecu krenuli kao druga regionalna liga, a na kraju sezone smo preko Mladosti izborili nastup u Ligi prvaka. Tko je još takvo što napravio u svijetu, pita se Petar Muslim, jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista novije povijesti, član one zlatne olimpijske generacije iz Londona, 36-godišnjak koji se na početku ove sezone vratio u riječku momčad odraditi svoju posljednju godinu.
Sada je očito, nije pogriješio.
- Ponosan sam jako na sve što smo napravili ove sezone. Imao sam u životu velikih rezultata, pobjeda, osvajalo se trofeja, ali ova sezona mi je toliko draga da je to riječima nemoguće opisati. Sve ciljeve smo ispunili, ova pobjeda protiv Mladosti bila je samo šlag na torti. Znaš da je sve moguće, ali igraš u Zagrebu, a Mladost je uvijek Mladost. Na kraju smo utakmicu odigrali savršeno i zasluženo pobijedili. Vodili smo, gubili smo, utakmica je bila zaniljiva za gledati. Ali ja bih rekao da je ta energija naše mladosti odnijela pobjedu protiv Mladosti. Ne znam jesam li ikad bio tako sretan, a osvajao sam sve i svašta. Uvijek sam bio u momčadima koje su se borile za prvaka, bio sam ili prvi ili drugi. A mi smo sada iz druge lige ušli u Ligu za prvaka. Ovo što smo mi napravili je čudo. I sada na tom valu treba ostati. Svi su mi ove sezone govorili što mi to treba. Od svoje 19. do 35. godine života uvijek sam igrao finala, nikad nisam igrao za treće mjesto, ali ovo mi je baš bio pravi izazov. I baš zbog toga mislim da ljepši oproštaj nije mogao biti. Kada vjerujem idem do kraja i na kraju to onda uvijek ispadne dobro. Mladost je sigurno tri puta skuplja od nas, ali đaba sve to kada nemaju tu energiju koju smo mi imali, kada ta naša mladost krene onda je to jedna druga priča, nastavlja Muslim.
Muslim je karijeru započeo u POŠK-u, u prvoj momčadi debitirao je kao golobradi splitski klinac, sada je karijeru završio uz nekoliko golobradih riječkih klinaca.
- U prvu ekipu POŠK-a ušao sam već sa 14 godina, bio sam vjerojatno najmlađi svih vremena koji je zaigrao za prvu ekipu. I čitavu me karijeru nekako pratilo da sam uvijek igrao uz bok starijim igračima. U Mladost sam došao sa 19 godina, svi su bili stariji, ali ova sezona s mladim igračima u Primorju EB nije niti nalik onim mojim sezonama, kada sam ja imao 16, 18 godina. Generacije su se promijenile, vrijede neka druga pravila i nevjerojatno mi je drago da sam te dečke upoznao i to spoznao. Vjerujem da su i oni uživali koliko sam uživao i ja, a po njihovim reakcijama znam da im je bilo super. Kada sam došao na prvi trening Karlo Babić mi pokaže sliku na kojoj smo on i ja, to je fotografija iz 2013. ili 2014. godine, ja sam imao 26 ili 27 godina, a Karlo – deset. Sada smo igrali zajedno. Moja ideja je bila pomoći Primorju, meni je taj klub dao sve u životu, zajedno s Predragom Slobodom i Zoranom Rojom. Tih pet godina u Rijeci bile su mi najljepše godine u karijeri i smatrao sam da je minimum od mene da nešto vratim u taj klub. I mislim da sam vratio na jako lijep način, bolje od ovoga ne znam je li moguće. Baš sam ponosan, na suigrače, upravu, trenere. Predivna sezona.
