Godina na izmaku za riječko je plivanje u hrvatskim okvirima bila sasvim solidna. No, činjenica je da nitko osim Sanje Jovanović nema razloga za neko pretjerano slavlje i sjećanje po dobru na 2012. godinu. Dubrovkinja s riječkom adresom u Rijeku je donijela još jedno veliko odličje iz malih bazena. Biti druga u Europi na 50 metara leđno nije mala stvar, a kada to ostvariš u malim, 25 metarskim bazenima onda ti se uvijek na putu nađu dežurni dušebrižnici koji spočitavaju uspjehe u malim bazenima.
Sanja je u francuskom Chartresu pokazala da još ima želje natjecati se. No, istini za volju tri tjedna nakon europske uslijedila je i svjetska smotra u Turskoj. Sanja je u bazenu u kojem je 2009. postavila svjetski rekord, zauzela 12. mjesto i ostala bez finala. Nije bila zadovoljna. Što onda reći za njezin nastup s pozivnicom na olimpijskim igrama u Londonu.
Bilo bi nepravedno ne spomenuti Sašu Gerbeca, koji je stigao do polufinala na svjetskom prvenstvu u malim bazenima u Istanbulu na 50 metara prsno i Dominika Stragu, koji za europske i svjetske okvire skromnim rezultatima redovito nastupa na velikim natjecanjima, ali ne biva upamćen po svojim ostvarenjima.
No, naravno vrijedi spomenuti i činjenicu kontinuiteta koji je u svakom sportu, a posebno u onome gdje se rezultati mjere u stotinkama, vrlo bitan pokazatelj rada. Upravo je kontinuitet donio obranu naslova državnih prvakinja plivačicama Primorja i bez Sanje Jovanović, dok su se plivači morali zadovoljiti vrlo skromnim četvrtim mjestom iako niti oni zbog boleti nisu mogli računati na Dominika Stragu.
Također je nepobitna činjenica da Rijeka izgradnjom Bazena Kantrida ima fantastične uvjete za bavljenje jednim od bazičnih olimpijskih sportova, no postavlja se pitanje jesu li Rijeci potrebna tri plivačka kluba (Nevera, Rijeka) uz Primorje. Plivačkom klubu Forca za osobe sa potrebnim potrebama idu sve pohvale za rad, no to je ipak jedna druga priča.
Smiljana Marinović prije četiri se godine ostavila ozbiljnog plivanja, a ove godine je i dalje prvakinja Hrvatske. Bilo bi sjajno da neki novi riječki plivači "isplivaju" na površinu. Jedan od njih mogao bi biti Teo Kolonić ili možda mlada Valery Švigir. Izbornik plivačke vrste Miloš Milošević i trener Dmitar Bobev čini se nemaju vremena "brusiti talente", no sve zapravo ovisi prije svega o tome kakav su cilj postavili.
Rijeka je ne tako davno bila centar hrvatskog plivanja. Sada ima viška klubova u odnosu na broj natjecatelja i mašta o novoj domaćoj plivačkoj zvijezdi.
