Antonio Franko u subotu ujutro otputovao je na svoje prve Paraolimpijske igre, posljednjih dva mjeseca najbolji hrvatski paratriatlonac mukotrpno je trenirao ne bi li 27. kolovoza u 23.30 sati bio u zenitu forme.
Tada je, po srednjeeuropskom vremenu, predviđen start paratriatlonske utrke.
- Jesam li nervozan? Čak je i meni to čudno, ali nema nimalo nervoze. Idem najležernije moguće na Paraolimpijske igre, ovo je za mene čisti užitak, započet će Antonio Franko, pa nastavlja u istom tonu:
- Definitivno sam spreman. Prošao sam sve što sam morao, napravio sam najviše što sam mogao, najspremniji sam što mogu biti. Pripreme su bile duge i mukotrpne, kao uostalom i svake do sada. Ništa nije bilo teže nego inače. Smatram da sam iz godine u godinu sve spremniji zahvaljujući tome što napredujem na svim poljima, pa tako i što se tiče pripreme i treninga. samouvjeren je ovaj 29-godišnjak, koji se do sada okušao u nogometu, šahu, boksu i paraplivanju prije nego se na nagovor današnjeg trenera Hrvoja Vlahovića odlučio okušati u paratriatlonu.
Jasno je da će Franko pravi osjećaj steći kada prvi put u Tokiju izađe na ogled staze, ali u glavi je već sada stazu prošao tisuću puta.
- Imam cijeli plan na mobitelu, svaki dan pogledam kako izgleda, u glavi sam sve već izanalizirao, pokušao sam si predočiti kako će izgledati plivanje, trčanje, bicikla. Sve što sam probno radio čini se OK, ali stvarno će se pravo stanje vidjeti tek dolje. Moći ćemo svaki dan trenirati, malo je vremenski ograničeno, ali bit će dovoljno, taman koliko treba. Kažu da će vlaga biti najveći neprijatelj, ali kako je svima tako je i meni. Bit će svima isto, možda će rezultati zbog toga biti malo lošiji. Uostalom, privikavao sam se koliko sam mogao na veliku vrućinu, zadnjih mjesec i pol dana sam trenirao po najvećim vručinama, čak sam i doma te uvjete pokušao simulirati. Sve sam zatvorio u potkrovlju, pogasio klimu i peglao biciklu. Mislim da takvi uvjeti u Tokiju neće biti (ha, ha, ha), uz smijeh govori Antonio.
Antonio Franko svoje je sportske snove ostvario onoga trenutka, kada je izborio plasman na Paraolimpijske igre, sve ostalo će biti samo bonus i novo veliko iskustvo za sportaša čije vrijeme u paratriatlonu bi tek moglo doći.
- To je definitivno točno. Stvarno je bilo teško izboriti Tokio, morao si dvije godine skupljati bodove i onda biti među deset da bi upao. Dakle, do posljednjeg trenutka nisi znao ideš li ili ne ideš. Taj put do Paraolimpijskih igara bio je puno stresniji nego što će biti utrka na Igrama. Moje je samo da odradim najbolje što mogu taj nastup i da budem zadovoljan sobom i načinom na koji sam je odradio. Trebat će malo sreće da se ne dogodi nešto neplanirano, neka nezgoda, a za rezultat sam trenirao. Za rezultat nije potrebna sreća, zaključit će Antonio Franko, prvi kraljevički paraolimpijac nakon Milke Milinković, najbolje hrvatske paraolimpijke svih vremena, jedine žene u povijesti koja je nastupila na deset paraolimpijskih igara i koja je Hrvatskoj donijela prvu paraolimpijsku medalju nakon neovisnosti.
Neka sada Franko nastavi taj niz.