Dan iza svog 29. rođendana, Andro Švrljuga je u podigao šesti trofej od kada je prije 2,5 godine stigao u litavski Žalgiris. Poklopio se dolazak bivšeg igrača Pomorca, Istre i Rijeke s usponom kluba iz Vilniusa.
- Od kada sam stigao, u ljeto 2012., osvojili smo dva Kupa i Superkupa, sada evo i drugi prvenstveni naslov četiri kola prije kraja. Do kraja studenog gotovi smo s prvenstvom, a igramo i četvrtfinale kupa protiv Suduve. Na njihovom terenu branimo 1:0 iz prve utakmice, kaže Švrljuga koji se udomaćio u Vilniusu i postao nezamjenjiv u prvom sastavu litavskog prvaka.
- Ove sezone sam nastupio 37 puta, od toga 35 puta od prve minute. Uglavnom igram na poziciji desnog bočnog, rjeđe na poziciji desnog krila. Postigao sam 4 gola i 11 puta asistirao. Prvenstvo se igra četverokružno, a ja sam izabran u idealnu momčad trećeg kruga. Pronašao sam se ovdje, u klubu me cijene, pitaju za mišljenje, imaju povjerenja u mene kao igrača i kao čovjeka. Vjerujem da sam to zaslužio igrama i ponašanjem izvan terena, izvijestio je Hreljan u zeleno-bijelom dresu Žalgirisa.
Tijekom ove sezone imao se priliku vratiti na hrvatske travnjake kada je nastupio protiv Dinama u pretkolu Lige prvaka. Za razliku od prošle sezone kada je Žalgiris došao na korak do Europske lige, Dinamo je bio prejak.
- Ma objektivno nismo mi niti mislili da možemo proći, tako da nije bilo velikog razočaranje u klubu. Uvijek se može napraviti više, što smo vidjeli po ispadanju Dinama od Aalborga koji je objektivno slabija momčad. Ipak, samo igranje kvalifikacija za Ligu prvaka je lijepo i veliko iskustvo, procijenio je igrač Žalgirisa kojeg uskoro očekuje zimski odmor prije povratka u klub.
- Letim kući 1. prosinca i slobodan sam do 5. siječnja kada počinju pripreme za novu sezonu. U pauzi ću se najprije odmoriti, a onda prionuti treninzima kako napravio uvod u novu sezonu. Planiram sa suprugom posjetiti prijatelja Damira Kreilacha u Berlinu. Predsjednica kluba je najavila da nas krajem siječnja očekuju dvotjedne pripreme u Brazilu pa će i to biti zanimljivo iskustvo, kaže Švrljuga.
Ljubav prema nogometu kod Andra ide generacijama unatrag pa ne čudi da su on i brat „zaraženi“.
- Krenuo sam očevim putem, on ranije nonićevim. Da je tata igrao košarku, vjerojatno bih i ja, ha, ha... Otac je nogometni trener, vodio je Naprijed i Turbinu, a sada je u Upravi kluba s Hreljina. Brat je, kao i ja, završio školu nogometa na Kantridi, došao je do druge lige u Pomorcu, a ja mislim da je mogao igrati prvu ligu s obzirom na svoj talent. Ostavio se nogometa i sada je u pravom smislu riječi pomorac, jer na brodu zarađuje za život. Inače su mi on i otac bili najveći kritičari, no u isto vrijeme su mi najviše pomogli, a to čine i danas svojim savjetima. S druge strane mama je najveća podrška i protuteža kritikama, kaže Andro.
Već deset godina Švrljuga igra na profesionalnoj razini, što sigurno nije lako. Rijetki nogometaši iz naše regije uspijevaju trajati tako dugo.
- Kada gledam svoju generaciju, mislim da trenutno još samo Marin Con igra profesionalno u Kuvajtu. Imali smo puno talentiranih igrača koji su bili u mladim reprezentacijama Hrvatske, ali do danas su prestali igrati ili su aktivni u nižim ligama. Jako mi je žao zbog događanja u Pomorcu, koji je bio idealna sredina za mlade igrače, koji se ne mogu nametnuti u Rijeci. Vjerujem da bi svaki mladi igrač trebao težiti igranju, pa makar i u nižoj ligi, jer se na klupi još nitko nije nametnuo, a kroz utakmice igrač dobiva pravi podražaj. Rijeka kao grad nije Zagreb u kojem ima nekoliko prvoligaških klubova, a ako igrač nije spreman za tu razinu, ostaje mu još nekoliko drugoligaša u kojima može tražiti napredak u karijeri, zaključio je Švrljuga.
