Ekipa "Big Game Team Mima II" pobjedom na Kupu Omišlja 2025 stekla je pravo nastupa na svjetskoj smotri Big Game ribolova koja se održava na Kostarici:
- To nije klasično svjetsko prvenstvo na koje se plasiraju najbolji na državnom prvenstvu koje se ove godine država u Orebiću. U Kostarici se održava Svjetski kup na koji se ne može doći bez pozivnice, pa je u završnici zapravo još teže sudjelovati nego na klasičnom svjetskom prvenstvu, to je kao da u nogometu igraš Ligu prvaka, kaže Domagoj Grabovac, voditelj pobjedničkog tima koji činili su njegov otac Marin, brat Hrvoje, Marin Boćina i Niko Datković.
Big Game ribolov je skupa zabava:
- Nakon što dobiješ pozivnicu, svaka ekipa plaća kotizaciju od 15.750 dolara! U toj cijeni je usluga korištenja broda, kapetana i ješka. Opremu moraš sam nositi! Svjetski kup se održava u travnju iduće godine, voljeli bismo otići u Kostariku, vidjet ćemo hoćemo li pronaći sponzore, govori Grabovac.
Big Game ribolov za laike svodi se na trenutak, kada se na štap zakači tuna, evo što znači timski rad:
- Timski rad je najbitniji, jedan čovjek ništa ne može učiniti. Ribu treba znati privući na brod, treba pripremiti ješku, tzv. brum. Treba dobro nahraniti ribu da bi došla do broda. Kada riba zagrize, onaj tko je na štapu samo radi jedan dio posla. Jedan vozi brod tako da bi se riba mogla privući brodu, jedan mora nastaviti brumati... Bez dobrog timskog sada ne može se uspjeti, to su velike ribe, naš petorica vuklo je tunu od 140 kilograma na brod na Omišlju. U Kostarici timovi mogu imati pet članova, na državnom prvenstvu u Orebiću u timu mogu biti samo četiri člana, kazuje Grabovac.
Ništa se ne može postići bez treninga:
- Treniramo većinom vikendima ili nakon posla tijekom tjedna. Treninzi traju od pet do deset sati, treniramo jednom, dva puta tjedno. Prije svakoga natjecanje dolazi se nekoliko dana ranije, iznajmi se brod i trenira na mjestu gdje se održava natjecanje, govori Grabovac.
Osim što Big Game podrazumjeva ribolov na veliku ribu, što je još različito u odnosu na klasični ribolov štapom:
- Sve ima svoje čari, ali drugačije je kada se boriš s ribom koja je puno jača od čovjeka. Taj način ribolova ne trpi ni najmanju pogrešku! Najlon, udica, ješka... sve mora biti vrhunsko i zbog toga je to skup sport, ne može se loviti bez vrhunske opreme, ističe Grabovac.
Big Game ribolov postaje sve popularniji duž cijele hrvatske obale, tune očito ima dovoljno:
- Propisi koji određuju zabrane, lovostaje i kvote, doveli su do toga da se fond tune enormno povećao. Sada se pojavio drugi problem, nestaje srdele i male plave ribe zbog velike količine tuna koje se njima hrane, kazuje Grabovac.
Domagoj Grabovac bio je vaterpolist isto kao brat Hrvoje, otkud strast prema ribolovu?
- Cijeli život bavim se ribolovom, bavio sam se podvodnim ribolovom, udičarenjem, bacanjem parangala sve dok prije sedamnaest godina na Murteru nisam ulovio prvu tunu. Otada traje ljubav prema Big Game ribolovu koji je sada već postao opsesija, a ne samo ljubav i hobi, kaže Grabovac.
Je li Big Game sport ili vještina?
- Niko Datković je bio profesionalni nogometaš, pa kaže da je to jako naporan sport u kojemu glava treba stalno raditi. Ima jako puno sitnica koje treba znati, do vrhunskog rezultata bez savršenog rada ekipe ne može se doći, smatra Grabovac.
Otac Marin također je član ekipe:
- Prvo dida Taci, a onda tata usadili su nam ljubav prema moru, kasnije se to razvijalo samo od sebe. Tako ja danas ne mogu više otići na more bez svoga sina, jer odmah počne plač, govori Grabovac.
Tim "Big Game Team Mima II" plasirao se u završnicu Svjetskom kupa u Kostariku kao predstavnik kostrenske ŠU-e Lučica Stara voda:
- Udruga nam je pokrila dio troškova za natjecanje u Omišlju, pokrit će nam troškove natjecanja na državnom prvenstvu u Orebiću. Nismo još razgovarali o Svjetskom kupu u Kostarici, nitko nije očekivao da ćemo ostvariti ovakav rezultat. Imamo ambicija, mislim da je to dobra promidžba za jedno ribarsko mjesto kao što je Kostrena, zaključuje Grabovac.
