U sjeni velikih događanja u nogometu, vaterpolu i košarci, prošla je vijest o brončanoj medalji crikveničkog boksača Mateja Uremovića na Svjetskom juniorskom prvenstvu u ruskom St. Petersburgu. Otponac je to priče o riječkom boksu koja se i dalje progresivno razvija, ali istovremeno i poznaje svoje korijene. U posljednjih desetak godina osnovani su mnogi klubovi u Rijeci (Predator, Šampion, Ajkula...), no nukleus čini družina koja nosi ime najdražeg grada. Njegov je predsjednik Ante Vičević nedavno imenovan za čelnog čovjeka županijskog boksačkog saveza, a nakon dvogodišnjeg predsjedničkog mandata u HBS-u.
Dorotea čeka sparing-partnericu
Sve se više u prvi plan ubacuje i ženski boks. Nakon što je Ivana Habazin lani pokušala osvojiti naslov svjetske prvakinje u sve četiri federacije (WBA, WBC, WBO i IBF), razgovor o ljepšem spolu u ringu više nije tabu-tema. Ženski boks doživio je i svoju olimpijsku premijeru u Londonu, a i Rijeka mu ima što za ponuditi. 22-godišnja Dorotea Bačinović ide stopama tri godine starije Habazin, a njih dvije najbolje znaju da je put do vrha posut trnjem.
- U Dorotei imamo dobru sportašicu i borca koji se uz sustavan rad može razviti u boksača vrhunskog kalibra. Otkako je iz Predatora prešla u Rijeku primjetan je napredak, treba samo nastaviti raditi. To vrijedi i za sve djevojke koje se odluče ući u boks, čekamo ih da nam se pridruže, rekao je Vičević.
- Klub funkcionira od davnih sedamdesetih godina na istoj lokaciji, u Baraćevoj ulici na Mlaci. U ovom periodu brojimo pedesetak aktivnih članova, od čega je dvadesetak natjecatelja dok preostali broj popunjavaju početnici i rekreativci. Treneri Vladimir Babić i Ive Živković zajedno s kondicijskom trenericom Mirnom Dorić rade izvrstan posao, od pripreme boksača do onih logističkih koraka, kaže Vičević.
Potencijala u boksačkoj Rijeci ima, unatoč njenoj sveopćoj razgranatosti u posljednje vrijeme. Vičević naglašava činjenicu da su novoosnovani klubovi redom potekli od bivših boksača i trenera u BK Rijeka.
- Svi su oni na neki način prošli kroz naš klub. Počevši od Zorana Kralja starijeg, odnosno Zorana Kralja mlađeg, preko Kristijana Hodaka do Franje Markovića koji su krenuli svojim putem. To nužno ne mora biti loše, jer mladi ljudi koji ulaze u svijet boksa mogu izabrati svog trenera i način rada. Ipak, držim da mi u Rijeci nudimo najbolje uvjete, logistiku i sve ono što je esencijalno za razvoj novog boksača i velike rezultate u budućnosti, kaže Vičević.
Na poziciji predsjednika krovne hrvatske boksačke institucije naslijedio ga je u kratkom razdoblju Robert Pauletić nakon čega je otpočeo mandat Bone Bošnjaka koji traje i danas. Ured za opću upravu, međutim, nije priznavao izborne skupštine na kojima su izabrani Vičević i Pauletić zbog nepravilnosti u Statutu koja je iznjedrila pogrešan sustav izbora. O trenutnom predsjedniku Vičević ima samo riječi hvale.
- Bošnjak je po meni trenutno pravi izbor za predsjednika, to je čovjek koji živi boks dvadeset i četiri sata dnevno. Ulaže sve napore da se boks probije do zasluženog mjesta u hrvatskom sportu, iza njega stoje ljudi i ideje koje imaju moju punu potporu, govori Vičević.
Posebno mjesto u tekstu zaslužio je već spominjani Uremović koji se osim bronce s juniorskog prvenstva u šesnaestoj godini bio okitio medaljom istog sjaja i na kadetskom EP-u koje je također bilo održano u Rusiji. Vičević ga oslovljava kao trenutno najpotentnijeg mladog borca u državi.
- Sve su oči trenutno uprte u njega, od Uremovića ja zaista puno očekujem u budućnosti. Treba ga zaista pohvaliti, dečko je već do sada napravio velike stvari, treba odati priznanje i njegovom ocu Brunu koji živi boks s njime. Nije mala stvar svakog dana dolaziti na treninge u Rijeku iz Crikvenice. Moram tu spomenuti braću Durima i Besnika Oracu i Davora Rakovca, to su također dečki u koje vjerujemo, rekao je Vičević.
U posljednje vrijeme medijski su eksponirana dva boksača pod paskom Leonarda Pijetraja, izbornika hrvatske boksačke reprezentacije. Filip Hrgović i Hrvoje Sep ostvaruju zavidne rezultate na europskoj razini, Pijetraj je svojedobno, prije šest godina na poziciji izbornika zamijenio Marija Šivoliju.
- Taj potez mogu protumačiti kao logičan. Pijetraj svoje boksače želi voditi na međunarodna natjecanja, što je jasno i logično. Šivolija s druge strane nema svojih boksača što znači da s njegovim pulenima nema niti dovoljno vremena provedeno u ringu. Hrgović i Sep su uz Marka Čalića trenutno najbolje što imamo u boksu, njihovi su uspjesi dobri za cjelokupnu boksačku javnost, komentira Vičević.
