Sanja Gamma ili nekada Popović spada u red onih sportašica koje ne treba posebno predstavljati.
Budući je riječ o odbojkašici ime koje se s poštovanjem izgovara u svim ligama u kojima je igrala, red je u nekoliko rečenica ovu iznimnu sportašicu predstaviti i onima kojima je možda poneki podatak promakao.
Dakle, Sanja Gamma rođena je Riječanka, kao službeno prvi klub u karijeri vodi joj se Kastav, ali prve ozbiljne odbojkaške korake napravila je u Rijeci, a prve ozbiljnije utakmice odigrala baš u jednom od prvih, ako ne i u prvom trenerskom mandatu Igora Lovrinova.
Sanja traje od 1998. godine, u ovih minulh 22 godine promijenila je 18 klubova, igrala na dva kontinenta (Europa, Azija), prošla najjače svjetske lige (Italija, Rusija, Turska, Poljska), nosila dres slavnih klubova, osvajala nacionalne i međunarodne trofeje i individualne titule (MVP Kupa CEV-a).
Odbojkaškom terminologijom igra na poziciji korektora ili dijagonale, kako se to još zove zbog načina na koji je u terenu postavljena u odnosu na tehničara.
Iako su tu mišljenja podijeljena, jer svaka je uloga u ekipi iznimno bitna, korektori su na iznimnoj cijeni jer je uglavnom riječ o najmočnijim smečerima, iznimnim serverima, lucidnim i karakternim igračima koji donose prevagu.
Doduše, u nemalom broju klubova, pa čak i u hrvatskoj reprezentaciji, znala je igrati i na poziciji primača.
Da, Sanja je sve to.
I još je uvijek na iznimnom glasu pa i s navršenih 36 godina može ono o čemu mnoge njezine mlade i mlađe suigračice samo maštaju.
Loptu u smeču dohvatit će na visini od 316 centimetara, u bloku pak na 304 centimetara, a ako se zna da je u ženskoj odbojci vrh mreže na 224 centimetara (muška 243) onda je valjda jasno koliko je to visoko.
- Evo, neki dan sam na utakmici servirala loptu brzinom od 96 kilometara na sat (ha, ha, ha). Točno me je bilo strah za curicu s druge strane mreže. Ako ovako nastavim, mislim da ću i ove sezone imati servis iznad 100 kilometara na sat. Gledali smo snimku utakmice pa su mi svi u klubu rekli da sam nemilosrdna. Bojim li se da ne ozlijedim neko dijete? Pa naravno da mi nije svejedno, ne bih voljela nekoga pogoditi loptom pri toj brzini u glavu. Na treningu nam dođu tri kadetkinje i jedna mala djevojčica je libero, jako mi je simpatična pa je uvijek prištedim, započet će Sanja Gamma, koja je ove posljednje godine u karijeri odlučila provesti u ligama koje nisu fizički toliko zahtjevne.
Prošle godine bila je u Rumunjskoj, zbog situacije s koronakrizom morala je otići prije nego su podijeljene medalje za osvojenu titulu, a trenutačno nosi dres mađarske Vasas Obude, budimpeštanskog kluba ne baš tako duge tradicije, koji se posljednjih godina pokušava polako izdići iznad mađarskog odbojkaškog prosjeka.
- Dobro je u Mađarskoj. Klub je super. Nije to naravno velik klub kao što je bio, recimo Dinamo, gdje je samo u staffu bilo devet ljudi, ali su baš dobro organizirani. Aktualni su prvaci Mađarske, posljednjih godina počeli su se baš puno truditi. Dobro, ruku na srce, Mađarska je liga za kraj karijere ili za sami početak....
Kraj karijere? Ne nazire se još kraj karijere
- Ma daj, pa trener je mlađi od mene (ha, ha, ha). Znam da sam u očima svih vas ona neka klinka zato što vam više nisam na oku, ali prošlo je godina (ha, ha, ha).
Pustimo godine, vratimo se na Mađarsku.
- Super je. Tri, četiri ekipe u ligi su ozbiljne, ostale baš i nisu toliko. Znamo igrati protiv nekakvih ekipa koje po meni ne bi smjele igrati prvu ligu i još imaju očajne strankinje. Radije bih stavila djecu od deset godina da igraju umjesto tih loših stranih igračica. Ali generalno gledano meni je ovo preporod. Baš uživam u odbojci, sve ekipe su blizu, najduže putovanje je 300 kilometara, putuje se na dan utakmice, a to nisam valjda od kada sam igrala u Hrvatskoj. Naravno da je odnos u klubu maksimalno profesionalan, trenira se dva puta dnevno, pazi se na neke detalje... Doduše, sada je na snazi lockdown, a život u lockdownu je užasan. Trgovine rade do sedam, u osam moraš biti u stanu, stalno smo pod maskama čak i na otvorenom. Ne radi ništa, osim dostave. No, normalno se natječemo, samo bez gledatelja u dvoranama, naravno, govori Sanja.
Da bi netko sa 36 godina kontinuirano igrao iz sezone u sezonu mora biti fizički vrhunski pripremljen, pa makar igrao i mađarsku ligu.
- Bila sam u TOP formi, a onda sam se razboljela. Došla sam na vikend u Hrvatsku, dobila sam tjedan dana slobodno, trebala sam na jedan manji operativan zahvat i ostala tri tjedna. Kada sam se vratila odmah mi se ukočio vrat jer smo igrale utakmicu u pet setova, a ja sam totalno ispala iz forme. No, sada je opet sve OK, vraćam se u formu, kaže Sanja Gmama.
Ako je mađarska odbojka kao stvorena za one na zalazu karijere, onda niti hravtska ne bi smjela biti problem. Razmišlja li Sanja Popović o povratku u Hrvatsku.
- Ja bih išla u Hrvatsku svaki drugi dan, mama od supruga je u Osijeku, to mi je na dva sata, ali ne mogu jer bih se morala svaki put za natrag iznova testirati. A, kada se planiram vratiti u hrvatsku odbojku? Nisam baš imala tih planova, priznaje Sanja.
Ali zato ima drugih planova vezanih uz Hrvatsku, točnije uz turizam, kojim se ozbiljno bavi posljednjih godina zajedno sa suprugom Kamaldinom Gammom, nekadašnjim košarkašem.
- Da, zato je suprug ostao u Hrvatskoj i nije ovdje sa mnom, da nije dolje i ne kontrolira šta se sve radi morali bismo sve radove dvostruko plaćati. Naime, gradimo dvije kuće za odmor, jedna je u Opatiji, druga je u Crikvenici. Obje su kuće na krasnim pozicijama, prekrasan je pogled, ozbiljno smo prionuli tome i baš nam je stalo da sve bude u najboljem redu. To su kuće za odmor s bazenom, ali nismo željeli ništa megalomanski raditi. Vjerujem da će sve to biti u najboljem redu. Budući da se već bavimo iznajmljivanjem imamo i nekog iskustva u tome, ističe Sanja.
To što se ne planira vratiti u hrvatsku odbojku ne znači da hrvatsku odbojku ne prati.
- Pratim koliko mogu, znam kakva je situacija. U Hrvatskoj si s 20 godina već ozbiljno iskusan igrač, a kada sam igrala u Italiji s trideset godina su mi govorili da sam još mlada. No, to je naprosto tako. Kada završim karijeru imam neke privatne planove, odmorit ću se godinu, dvije, a onda bih se voljela uključiti u odbojku na neki način. Svakako ću ostati u odbojci, naglašava Sanja.
Ostalo je još samo jedno pitanje. Reprezentacija?
- Trebalo bi biti to europsko prvenstvo, ne znam, vidjet ćemo što će biti. Velika je to obaveza i odgovornost. Vidjet ćemo što će biti kada za to dođe vrijeme, zaključit će Sanja Gamma.
