U redovima Kvarnera 2010 traje slaganje kockica. Kompletiran je mozaik drugog razvojnog ciklusa kluba koji na košarkaškoj sceni djeluje sedam godina. Njegovi su putevi iznimno zanimljivi, postoje planovi, rade se proračuni, zbraja se, oduzima. U svemu tome mogu se dogoditi trenuci dekoncentriranosti, ali misli sportskog direktora i glavnog operativca kluba Marka Šamanića usmjerene su ka jednom cilju.
Za sljedeći tjedan u Kvarneru 2010 spremaju prvu konferenciju za medije nakon nekoliko mjeseci. Tada će i službeno početi nova faza u životu kluba pa bi red bio osvrtom zaključiti onu prethodnu s prisjećanjem na početke.
Bivše igrače želimo zadržati u klubu
- Ne želim se previše dodirivati starog Kvarnera, jedino kada govorim o vraćanju povjerenja u nešto što se zove Kvarner. Želimo da su naši bivši igrači blizu nas, imamo ih u viziji kao ljude oko kojih će se graditi neka buduća priča, kaže Šamanić.
- Kvarner 2010 postoji sedam godina, a cilj je u naše prve tri godine bio postaviti sigurne temelje. Pod time mislim na odabir pravih ljudi i utvrđivanje puta kojim smo krenuli. Sve je teško kada se kreće od nule, bili su i ti naši počeci. Najvažnije je iz tog vremena bilo izboriti A-1 ligu i u njoj se na svaki način ustaliti, u čemu smo uspjeli, kaže Šamanić.
Uslijedila je druga faza, ona na koju su riječki poklonici košarke već navikli. Dogodila su se četiri nastupa u Ligi za prvaka, dva završna turnira Kupa Krešimira Ćosića, sve je začinjeno s ovosezonskim polufinalom doigravanja. Šlag je stigao na kraju ciklusa..
- Kvarner je u protekle četiri godine postavio potpuno nove standarde u načinu rada, selekcioniranju kadrova, u promišljanju o košarci. Uz sve rezultate koje ste nabrojali, mnogo važnije je da smo afirmirali dva mlada trenera i gro igrača koji su iz Kvarnera, kada su odlazili, odlazili još bolji. Podvlačim, uživamo gledati uspjehe Vladimira Anzulovića koji blista u slovenskom prvenstvu i Marijana Mancea, trenerskog otkrića u posljednje dvije sezone. Kontinuitet struke spada u našu primarnu zadaću, pod time mislim i na omladinsku školu u kojoj radi nekoliko jako mladih i jednako talentiranih ljudi. Njihov nam je entuzijazam od vitalnog značenja, kaže Šamanić.
U sedam godina Kvarnera 2010 kroz prvu je momčad prošlo otprilike stotinu i dvadeset, trideset igrača. Košarka je sport u kojem se ponajviše ocrtava priča o stalnosti promjena koje zahvaćaju.
Nositelj kvalitete u regiji
- Imamo sjajne suradnje sa Zametom, Opatijom i Ri-Basketom na kojima mora počivati naša priča o klubu koji je nositelj kvalitete u regiji. Želimo ih proširivati, svi su klubovi iz regije koja pokriva Primorje, Istru, Gorski kotar i Liku dobrodošli za bilo kakav vid suradnje. Zadovoljni smo i zbog partnerstva s pulskom Stojom. Na kraju, četvrto mjesto u prvenstvu Hrvatske ne znači puno, ako ti na njemu ne čestitaju sportski prijatelji s tvog područja, kaže Šamanić.
- Igrači su od nas odlazili bolji jer su prošli kroz cikluse rada koji su ih košarkaški obogatili. Struka u kontinuitetu odrađuje dobar posao, kao i uprava koja je najzaslužnija za generalnu stabilnost kluba. To je situacija koju treba posebno naglasiti; da se u današnjem, za sport izrazito teškom vremenu struka na čelu sa mnom ne mora baviti glupostima i razmišljati o egzistencijalnim problemima kluba. Živimo s time da ispunjavamo sve ono što je dogovoreno. Ako smo dogovorili isplatu jedne kune sutra, onda će sutra biti ispaćena jedna kuna, slikovito objašnjava sportski direktor Kvarnera 2010.
Osim kvalitetnog zatvaranja jednog perioda na lenti vremena, u Kvarneru 2010 već se ubrzano razmišlja o novoj sezoni.
- U prvoj godini novog olimpijskog ciklusa pretežito od mladih igrača želimo dobiti sliku o tome jesu li spremni, govorim o nekima od njih, biti nositelji igre na razini vrha A-1 lige i većem od toga. Naravno, našu mlađu bazu želimo spojiti s još tri-četiri iskusna igrača koji će pomagati. Sljedeće sezone posebnu, još posebniju pažnju posvetit ćemo karakteru svakog pojedinog igrača i kohezivnosti koja određuje momčad. Želimo na drugoj strani jednadžbe dobiti pravu atmosferu na treninzima, u svlačionici, u autobusu, na svakom zajedničkom trenutku, kaže Šamanić.
U klubu se barem zasad, dok još nije poznat niti format natjecanja za sljedeću sezonu, ne zamaraju rezultatskim ciljevima. Prioriteti ostaju na unutarnjem ustroju cjelokupnog kolektiva, od struke do igrača. Do pravog omjera mladosti, iskustva, pozitive u svlačionici, prodornosti niske i čvrstoći visoke linije nije lako doći. Sve zasad, na početku novog ciklusa izgleda poput prazne zdjele u koju će sportski direktor uskoro početi stavljati sastojke za kuhanje.
- Uživam u slaganju ekipe, uživam u tome što kroz vrijeme pratim napredak igrača i trenera. Nije jednostavno sve skupa uglazbiti, u ljudskoj je naravi da svaki pojedinac uvijek bude najbolji. Posao je izazovan, trener Mance i ja potpuno smo predani onome što radimo. On mi je od velike pomoći pošto kao izbornik juniorske reprezentacije ima kompletan uvid u razvoj svih igrača između godišta '96 i '00. Njegova izbornička funkcija samo je još jedna nagrada za klub, kaže Šamanić.
Bi li Kvarneru 2010 više odgovarala jedinstvena hrvatska liga s četrnaest klubova ili ostanak formata natjecanja u sadašnjem stanju? Svejedno...
- Ako se i ne dogodi povratak jedinstvene lige, mi naš natjecateljski program možemo obogatiti Alpe Adria Kupom ili nekim sličnim natjecanjem od kojeg jesmo i hoćemo samo profitirati. Kad gledamo sliku hrvatske košarke, mislim da bi jedinstvena liga za sve bila dobra opcija, čak i s time da ABA liga ostane onakva kakva jest. Naši jaki klubovi poput Cedevite imaju gro igrača na posudbama po raznim klubovima. Roster od dvadesetak igrača bio bi dovoljan za izdržavanje dva natjecanja, zaključuje Šamanić.