Porazom u Tisnome od šibenskog Jollyja (70:66) upisan je sedmi uzastopni negativni rezultat u svim natjecanjima za momčad Kvarnera 2010. Do kraja regularnog dijela A-1 lige valja još odraditi tri kola, a momčad prošarana ozljedama i bolestima imat će puno teškoća i u razdoblju koje je očekuje.
Utakmica u Dalmaciji pokazala je da Kvarner i u okrnjenom sastavu, bez Špralje, Božinovića i Marića, odnosno s nespremnima i ponovo ozlijeđenima Bakovićem i Miličevićem može odigrati dobru utakmicu. Razgovor s trenerom Marijanom Manceom je nakon podebljavanja negativne serije nezaobilazan:
Nije ugodno doživjeti sedmi poraz za redom u svim natjecanjima?
- Više me brine to što smo doživjeli seriju ozljeda na ovoj utakmici. Gledati dečke koji pate, koji se muče i izgaraju kroz cijelu sezonu kako dobiju udarac u koljeno ili izvrnu zglob - to me brine više od bilo kojeg poraza. Kroz svoju karijeru nisam bio ozlijeđen više od petnaest dana u komadu, a kad vidim igrače koji izostaju i po pola sezone, to ni malo nije lako gledati.
Je li to samo vaša sreća što niste bili duže/teže ozlijeđeni?
- Drugačije se treniralo i radilo. Baš zbog toga vidite da veterani poput Kusa i Štembergera još uvijek igraju bez ozljeda. Drugačije se pripremalo igrače iz te njihove, mogu reći i naše generacije. Činjenica je da se prije desetak-petnaestak godina košarka drugačije živjela.
Već ste odavno osigurali Ligu za prvaka, ali porazi sigurno nisu lagani za podnijeti. Je li u međuljudskim odnosima unutar ekipe sve u redu s obzirom da za pobjedu ne zna već dugo?
- Ja osobno dečkima nemam što za zamjeriti. Pokazalo se sada protiv Jollyja da raspoloživi igrači imaju višak energije i želju za pobjedom. Loše smo otvorili utakmicu, to je onaj moment koji me nije zadovoljio. Pozvao sam minutu predaha nakon pet minuta gdje sam podigao glas, u svlačionici sam na poluvremenu tražio pokazivanje većeg karaktera i više želje. Nedostajala nam je unutarnja igra, posebice skok, nismo zabili gotovo ništa u situaciji kada smo bili leđima okrenuti košu. Ovih šezdeset i šest poena morala je gotovo u cijelosti iznijeti vanjska linija, to je protivniku puno lakše za braniti. Imamo tešku situaciju u kojoj nas čeka utakmica sa Zabokom, a ja od visokih igrača na raspolaganju imam samo Matu Vucića. Što mogu tako mladom igraču zamjeriti...
Da li sebi nešto zamjerate?
- Kroz razgovore sa svojim suradnicima dotakli smo se tog Alpe Adria Kupa u kojem smo se potrošili više od planiranog. Bio je tu i završni turnir domaćeg Kupa, kada se sve podvuče može se reći da je drugi mjesec za nas bio koban. Da mogu sada nešto promijeniti, promijenio bih sigurno, neke bih igrače više štedio, ali košarka se igra upravo zato da se igra, a ne sjedi na klupi. Kroz trenažni proces radili smo na regeneraciji i oporavku igrača, imali smo manji broj treninga, to je ono što je uzelo danak svemu ovome.
Trebalo se pripremati za Ligu za prvaka, a sada će se jedva skupiti desetorka za odigravanje utakmice na treningu...
- Trenažni proces u ožujku trebao je biti sadržan u pojačanom intenzitetu gdje bi pojačali ritam rada. Sve se svelo na šest-sedam igrača s kojima možeš raditi samo održavajuće elemente; dati im da šutiraju, da se preznoje, da su u košarkaškim elementima. Pet na pet nismo ni igrali ovaj tjedan.
Hoće li ekipa spremna dočekati nadmetanje u Ligi za prvaka?
- Tu sad puno toga ovisi o medicinskoj službi, odnosno o tome tko će dobiti dozvolu da nakon regeneracije može početi s treninzima. Vidite i sami kako je teško Bakoviću koji je nakon duge ozlijede leđa zadobio distorziju zgloba jer jednostavno nije do kraja fizički spreman za intenzitet utakmice. Morali smo ga gurnuti u vatru u nedostatku Špralje, Božinovića i Marića.. Isto je tako Miličević obnovio ozljedu, sve su ozljede koje nam se događaju mehaničkog tipa, niti jedna nije prouzrokovana naprezanjem ili premorenošću. Kada bi bilo tako, onda bi sam dovodio svoj posao u pitanje. Nadam se da će ova tri tjedna biti dovoljna da mi se ekipa vrati treninzima, spremna za Ligu za prvaka.
Sigurno je da bi sada, bez obzira na sve, protiv Zaboka godila jedna pobjeda?
- Pobjeda u svakom slučaju ublaži sve boli. Svaka pobjeda vrati ti osmjeh na lice, odnosno volju za treningom. Ponovit ću, i nakon ovih sedam poraza nisam niti na jednom spremnom igraču vidio da ima problema s treningom i umorom. Nije bilo depresije, problema bilo kakve prirode. Sa svakim igračem porazgovaram individualno, napravimo sve da se otklone bilo kakvi šumovi, tako ćemo nastaviti i dalje.
Vjerujete li u uspjeh ove momčadi, njen povratak pobjedama i iskorak u Ligi za prvaka?
- Ja sam i prije ove utakmice s Jollyjem rekao da uz sve probleme mi idemo na pobjedu. Tako ću reći i za svaku sljedeću utakmicu. Dovoljno su mi puta igrači ove sezone pokazali i karakter i želju, a to su elementi na kojima sam gradio kompletnu viziju košarke. Pod uvjetom da budemo kompletni i zdravi, mislim da možemo napraviti određeni iskorak. Naravno, ne ovisi sve o nama, protivnici će se također pojačavati i biti maksimalno motivirani.
Što se Kvarnera tiče, neće biti novih akvizicija za posljednji dio sezone?
- Teško. Mislim da se već i do sada naša uprava maksimalno 'ispružila' što se tiče pojačanja. Tu su me i ugodno iznenadili. Doveli su jednog Božinovića koji je nažalost sada van stroja, dijelom i zbog toga jer nismo u mogućnosti dovoditi već etablirane, provjerene igrače već samo razvojne potencijale. Nažalost, svi ti naši mladi igrači (Baković, Božinović, Kalpić) dolaze iz sredina u kojima nisu imali kontinuitet igara i treninga. Ne možemo dovesti Mazalina, Zubca, neku ekstra-klasu, ali i s ovakvim profilom kadra možemo biti konkurentni. Vjerujem da ćemo to i biti, zaključio je Mance.
