Iako su priželjkivali sličan scenarij kao protiv Cibone kada su bili na korak do senzacije, košarkaši Kvarnera 2010 ostali su bez ikakvih izgleda protiv druge najbolje hrvatske momčadi. Cedevita se prošetala Kozalom na kojoj se opet tražila karta više. Razlika u kvalitetu jednostavno je bila prevelika. Riječkoj mladosti ostaje zadovoljstvo da je pružila više nego solidan otpor višestruko skupljoj momčadi, kojoj jedino naslov prvaka može spasiti sezonu. U redovima momčadi iz Podsuseda najveći je pljesak prilikom predstavljanja zaradio Marino Baždarić koji je opet nakon dugo godina nastupio u rodnom gradu.
- Lijepo je bilo igrati opet u Rijeci. Jako lijepa atmosfera. Publika je bila fantastična. Mislim da Rijeka zaslužuje ovo, ovakvu košarku, objasnio je nakon utakmice nekadašnji reprezentativac, član legendarne generacije Kvarnera koja je riječkoj košarci u sezoni 2001./02. donijela sudjelovanje u regionalnoj ligi.
Više od deset godina kasnije ABA liga je znanstvena fantastika. Riječani se vesele i Ligi za prvaka. Kako vidi ovaj mladi, novi Kvarner?
- Kvarner 2010 ima mladu, borbenu ekipu i svaka im čast. Mislim da su protiv nas dali 100 posto svojih mogućnosti. Mi smo s druge strane odigrali rutinsku utakmicu. Kontrolirali smo stvari od početka do kraja. Rekao bih da pobjeda niti u jednom trenutku nije bila upitna, ali protiv ovakvog domaćina nije nikad ugodno igrati.
Dojam je da je momčad iz Podsuseda puno ozbiljnije shvatila dolazak na Kozalu od Cibone.
- Mi ove sezone imamo toliko negativnih iskustava da nemamo pravo nikoga olako shvatiti. Druga stvar, vidjeli smo kako se Cibona jedva izvukla na Kozali i nismo smjeli dopustiti isti scenarij, dodaje kapetan Cedevite, koji je na parketu proveo ne više od dvadesetak minuta, ali je svejedno pokazao kako ga ruka još uvijek sluša. S dvije je trice definitivno ohladio svoje sugrađane. Prvo krajem treće dionice, kada je prvi puta goste odveo na + 14 (57:71), drugi puta tri minute prije kraja za + 15 (73:88).
- Ide, ide, ha, ha. Moram i dalje obavljati svoj posao. Iako sam više igrao na Trsatu, atmosfera je na Kozali bila fantastična. Dvorana je, nažalost, ista kao kad sam ja bio u Rijeci. No, svejedno je bilo jako lijepo vratiti se doma, zaključio je Baždarić.
