Trener Kvarnera 2010 Vladimir Anzulović u nedjelju se mogao miran uputiti kod obitelji u Sloveniju. Njegovi dečki dan ranije uvjerljivo su na Kozali apsolvirali brodski Đuro Đaković, osiguravši i matematički Ligu za prvaka. Iako su se krajem prvoga poluvremena približili na samo - 2 (42:40) Brođani na Kozali nisu imali prevelike izglede. Bilo je pitanje vremena kada će ih riječka obrana potpuno "ohladiti".
- Brod je jaka ekipa. Znali smo i u najavama za njihovu vanjsku liniju. Veliki je pritisak bio na nama jer smo znali što dobijamo pobjedom. U drugome poluvremenu obrana je bila prava i to je odlučilo. Nije lako izdržati cijelu sezonu u istom ritmu treninga. Niti biti prvi cijelo vrijeme. Sigurno da ima malih rupa tu i tamo u igri. No, ne pamtim kada je mlađa ekipa u Hrvatskoj ranije osigurala Ligu za prvaka, nastavlja trener kvarneraša, koji su nakon šest godina Rijeku ponovo vratili u Ligu za prvaka.
Kozala je i nakon dvoboja s Brođanima ostala neosvojiva tvrđava. Impresivan niz od sedam pobjeda bez poraza vjerojatno ne pamte niti stariji pratioci košarkaških zbivanja u Rijeci.
- Ono što dečki rade na treninzima to im se vraća na utakmicama. A na treninzima se stvarno trude. Ponosam sam na njih i sretan sam što ih treniram. Mi smo svoj cilj za ovu godinu ispunili. Međutim ne mislimo stati. Nastavit ćemo trenirati, napredovati i pokušati što bolje odigrati u nastavku sezone.
A nastavak sezone donosi Ligu za prvaka prije koje je najveće pitanje Kozala ili Trsat?
- Ja se iskreno nadam da ćemo ostati na Kozali. To je moja želja, ali to nije moja odluka. To je odluka vodstva kluba. Moja i želja igrača je da ostanemo na Kozali. Dosad još nismo imali punu Kozalu. No, gdje god da igramo, dečki navijače neće razočarati. Ni srcem, ni pristupom, zaključuje Anzulović.
