Postavite svoje ciljeve, pratite svoje snove, slušajte svoje srce i ne dozvolite da vam stoji nešto na putu!
Ovako je govorila Brandy Johnson, američka gimnastičarka, svjetska viceprvakinja u preskoku iz 1989. godine.
Isto se može reći za Juliju Ljubančić, koja definitivno prati svoje snove, njezin život je u potpunosti posvećen gimnastici.
Trenerica je u Gimnastičkom klubu Vita iz Rijeke, članica je stručnog stožera hrvatske reprezentacije u sportskoj gimnastici i međunarodna sutkinja na najvišoj svjetskoj razini.
Julija je Ukrajinka, rođena je u Lavovu, bivša je vrhunska gimnastičarka i olimpijska nada tadašnjeg SSSR-a.
Životni put doveo ju je u Rijeku 1997. godine, gdje je 2000. godine osnovala Gimnastički klub Vita, jedan od važnijih sportskih kolektiva u Rijeci koji svih ovih godina uspješno vodi.
Kada se sada osvrnete unatrag, kako gledate na proteklo vrijeme?
- Ponosna sam što se Gimnastički klub Vita od svog osnutka 2000. godine do danas i to vrlo brzo profilirao u nositelja kvalitete u ženskoj sportskoj gimnastici, i to ne na razini Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije već na razini Republike Hrvatske. Još jednom se u praksi dokazalo da za vrhunske sportske rezultate nisu toliko bitni prostorni uvjeti već talentirana djeca i vrhunski treneri, svi od reda magistri kineziologije spec. gimnastika. Osobno, kao bivša vrhunska gimnastičarka SSSR-a, kojoj je bilo omogućeno treniranje u vrhunskim sportskim objektima, smatram da iznad svega navedenoga stoji upornost, težak rad gimnastičara, entuzijazam i znanje njihovih trenera. Stoga protekle 24 godine mojeg djelovanja u hrvatskoj gimnastici držim mojim doprinosom uvođenju svjetskih standarda u rad sa riječkom djecom što se u praksi vidi kroz niz osvojenih naslova prvakinja Hrvatske, kao i na svjetskoj razini primjerice, kroz osvojene naslove prvakinja Balkana ili pak visokih plasmana na svjetskim kupovima, europskim prvenstvima, govori Julija Ljubančić.
Iako je sportska gimnastika jedan od najstarijih olimpijskih sportova, još uvijek nije medijski eksponirana, bez kvalitetnih uvjeta i financijske potpore sigurno nije lako raditi?
- Za razliku od svijeta gdje je gimnastika kao temeljni sport iznimno popularna, u Hrvatskoj na žalost tome nije tako usprkos vrhunskim svjetskim postignućima, primjerice Tina Srbića, Filipa Udea, Maria Možnika... Činjenica je da su u Hrvatskoj popularni loptački sportovi, posebno nogomet. Duboko sumnjam da će se takozvana kolektivna svijest po tom pitanju ikada promijeniti u Hrvatskoj, no isto tako sumnjam da će to spriječiti nove naraštaje da se bave gimnastikom. Pitanje financiranja u sportu je kompleksno pitanje. Svjetske zemlje ulažu puno veća sredstva u gimnastiku, no vrijedi napomenuti da se radi o puno bogatijim državama. Ovdje daleko više vrijedi biti snalažljiv budući da nisi bogat. 
Izazov je raditi sa djecom, stvaranje sportaša je dugotrajan proces u kojem ljubav prema sportu i stručnost imaju veliku ulogu?
- Rad sa djecom zahtijeva stručnost i naravno veliku ljubav, pedagog ne postaješ nego se rađaš s tim. Problem je što u hrvatskom sportu s djecom radi previše šarlatana, tj. osoba bez odgovarajuće stručne naobrazbe koji u suštini upropaste djecu i prije nego se počnu baviti sportom, a takve osobe ne znaju ni prepoznati talentiranu djecu, to se odnosi na sve sportove.
Unatoč poteškoćama vrhunske rezultate ostvaruju Mila Prpić, Sofia Mešter, Bruna Schubert, a mlađi dolaze?
- Slažem se! Kontinuirani i stručan rad s talentiranom djecom evidentno donosi plodove, tj. vrhunska postignuća iz generacije u generaciju. Koliko je gimnastika težak sport govori činjenica da natjecateljska karijera u ženskoj gimnastici počinje s 15 godina i traje samo desetak godina. Ako se povuče paralela s drugim sportovima, čitatelji sami mogu zaključiti koliko je to kratko razdoblje, no da bi vježbačice bile uspješne seniorke one se moraju početi baviti gimnastikom od četvrte, pete godine života i kontinuirano trenirati.
Osim trenerske karijere uspješni ste i kao gimnastička sutkinja s najvišom međunarodnom licencom?
- Jedina sam hrvatska sutkinja najviše kategorije Breve 1, sudac sam na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, svjetskim kupovima. No, moje znanje i iskustvo nesebično prenosim na generacije mladih hrvatskih sutkinja.
Nakon Tokija izjavili ste da su vam ovo tek prve olimpijske igre i da se nadate da ćete imati priliku suditi u Parizu. Želja vam se ostvarila, a za četiri godine možda budete u ulozi trenerice jedne klupske olimpijke?
- Nadam se da će se ostvariti moj san i da će na Olimpijskim igrama u Los Angelesu nastupiti gimnastičarka iz Vite.
