Rukometaši Mornara Dramalj-Crikvenice prvi dio sezone u Drugoj HRL odigrali su vrlo dobru, zaostaju samo tri boda za vodećom Arenom.
Osim što su kandidati za najviši plasman, može se reći da su u klubu na čijem je čelu predsjednik Gordan Božić izabrali ispravan put, stabilizirala se prva ekipa koja se oslanja na igrače iz vlastitog pogona.
- Da, prva ekipa je ove godine sastavljena od isključivo seniorskih igrača. Trenutno smo četvrti na tablici a vodeći nam bježe tri boda. Između prvih pet ekipa samo je po bod razlike. Očekujem uzbudljivi nastavak sezone. Prošlogodišnji sastav kadeta i "stariji igrači" čine sastav seniora. Iako su i lani igrali seniorsku ligu, uz starije igrače, ove sezone nastavljaju skupljati iskustva, sazrijevaju, polako preuzimaju odgovornost. Stariji su igrači tu da svojim iskustvom vode igru, kontroliraju mlade i njihovu čestu želju za dokazivanjem koje nerijetko odvodi loptu u "bunar". Atmosfera u klubu je prije svega vrlo pozitivna, radna, što vrijedi i za svlačionicu uz veliko zajedništvo raznih godišta, što dodatno pridonosi našoj snazi, kaže Božić.
- Bitno je naglasiti, nema plaćanja igrača što je trenutno dobro za financije, opstojnost i budućnost kluba, jer znamo iz iskustva šta se dešava kada se kupuju strani igrači, kada domaći za "nula kuna" sjede na klupi. Kada nemaš volje, želje, na kraju ni financija da razvijaš mlađe dobne skupine, a kada krivo krene, financije nestanu, stranci odu, mladih nema, domaći više ne žele jer se dure.... i što tada? Ključ u bravu! Bili smo nadomak tome, a danas smo u situaciji da bi naprimjer, mogli ugasiti više ekipa i još uvijek možemo dalje. Naravno da nam to ne pada na pamet, međutim to je dokaz da smo izabrali teži, ali dugoročno isplativiji put. Seniorskih igrača imamo dosta za sastav, tako da su kadeti ove sezone prvi put pošteđeni igranja seniorske lige. Najbolji među njima povremeno su u sastavu isključivo za nagradu. Iduće sezone prelaze u seniore. Svaka generacija ima jednu ispred sebe koju gleda , koju "sanja", koja ju gura da trenira, radi, a seniori su vrh ostvarenja svih želja. Samo, na žalost, mali broj njih će doći do toga. Zato ne smijemo imati generacijsku "rupu", ističe Božić.
Mlađi uzrasti su dobar pokazatelj, kadeti su vodeći u državnoj ligi, ekipe se natječu u svim kategorijama?
- Ulažemo puno u mlade pa su i rezultati dobri. Ove godine U-17 ekipa je bez poraza. Mislim da je to prva generacija kojoj je to uspjelo. Vodi ih profesor Kutija, trener sa iskustvom, s drugačijim pristupom treniranju, igri, što je sigurno imala utjecaja da se kvaliteta ekipe, od samo14 igrača, "probudi" i ostavi iza sebe puno veće klubove. Zanimljivo će biti pratiti ih u nastavku sezone. Imamo sve mlađe dobne skupine od kojih samo U-17 i U-11 igraju državnu ligu, a U-11 sa dvije ekipe uz U-13, U-15 i županiju. Ekipe su sastavljene od onog šta imamo. Zbog malobrojnosti ne možemo među igračima raditi selekciju već izvlačimo maksimum iz onog šta imamo. Ali i sa takvim ekipama pušemo za vrat "velikima".
Danas je izazov raditi s djecom, stvaranje sportaša je dugotrajan proces u kojima ih treba naučiti i drugim vrijednostima?
- U današnje vrijeme, kada je sve dostupno, kada se klinci zasite svega u pet minuta, doista je izazovno raditi s istima, naći način za motivirati i zadržati koncentraciju na ono šta im treneri žele prenijeti. Zato prvenstveno prvo radimo na" kemiji" među klincima, da osjete pripadnosti ekipi, osjećaj snage ekipe. Kroz pobjede i poraze moraju proći kao i shvatiti zašto je do njih došlo. Kada shvate, onda su naučili životnu lekciju...bez rada nema ni uspjeha, bez onog do sebe teže je , nema lako ćemo, na prvoj prepreci nema odustajanja. Kada padneš, ustaneš i ideš dalje. Tako će lakše prolaziti i kroz životne utakmice. Polako kroz godišta oni koji ostanu prvo su dobri prijatelji u punom značenju te riječi, a onda i suigrači što se pokazalo kroz dosadašnji put od dječaka A, B, kadeta i mlađih kadeta, U-15, U-17 i kako se sve nisu zvale ekipe kroz koju je većina sadašnjih igrača prolazila, kao dobitna kombinacija. Odnosi u ekipi su vrlo bitni, bitni za ekipu, rezultate.
Bez uvjeta i financijske potpore nije lako?
- Da, sve je teže raditi s financijama koje se ne mijenjaju i ne prate stvarne troškove. Imamo 6 ekipa i školu rukometa, godišnje je to oko 140 utakmica i dvadesetak turnira u školi rukometa. Najmanje od te količine utakmica pada na domaćinstva, a koja isto koštaju. Na sva gostovanja i turnire idemo kombijima. Za svaku ekipu trebaju dva kombija. Zaboli glava koliko ispadaju ti troškovi. A tu su i treneri, seminari, koji isto koštaju i treba ih platiti, pa članarine, licence. Iz dana u dan sve poskupljuje, troškovi rastu a sredstva od Grada, članarina, sitnih donacija to više ne mogu namiriti. Nema ni poduzetnika koji su spremni značajnije sponzorirati, ali to je druga tema. Čak 35 sportskih udruga je u Gradu, svakoj trebaju sredstva, svaka traži dio, svi smo u istim problemima. Imamo samo jednu rukometnu dvoranu koja zadovoljava uvjete treniranja i natjecanja. Dvije školske baš i ne, možda za početnike. Problem je stoga i sa terminima, svi bi u gradsku dvoranu.
Za sve je potreban i dobar stručni kadar?
- Da, spomenuo sam trenere. Trenutno ih imamo osam i još dva, tri šaljemo na školovanje. Zacrtali smo da svaka ekipa treba imati svog trenera, dva pomoćna za uskočiti po potrebi i za pomoć drugima, te dva golmanska. Ulaganje u školovanje, godišnje seminare, napredovanje trenera je ulaganje u budućnost kluba. A o istima sve najbolje. Kada uđete malo u to što, gdje, koliko rade, koliko ulažu sebe, koliko su odvojeni od obitelji,to se ne može platiti!
Planovi i želje u 2025.godini?
- Želje su nam da nastavimo plan i program koji smo si zacrtali spajanjem dva kluba a sada će biti 8 godina od toga. Trajalo je malo duže, ali je vrijedilo, imamo klub, sve dobne skupine, školu, vrijedne i stručne trenere, imamo djecu, igrače, što više poželjeti? Ne pucamo na veliko, realno stojimo na nogama, znamo gdje nam je mjesto i gdje idemo, a ako se situacija i mogućnosti promjene na bolje, naravno da ćemo prihvatiti nove izazove i krenuti dalje.