Nevjerojatna priča sa sretnim završetkom odigrala se protekle nedjelje u Istri gdje se hrvatska muška rukometna reprezentacija priprema za Svjetsko prvenstvo kojem je od 11. do 30. siječnja domaćin Španjolska. Paralelno uz A reprezentaciju u Umagu su se pripremali i juniori među kojima i ljevoruki 18-godišnjak Vlado Matanović, igrač prvoligaša Kozale koji je inače standardni reprezentativac u svom godištu.
- Prije ručka kolega iz reprezentacije rekao mi je da se javim izborniku Slavku Goluži, došao sam do njega i nakon nekoliko pitanja rekao mi je da ponesem stvari za večerašnju utakmicu. Prijepodne mi je rekao da neću igrati za juniore, no kada je rekao da ponesem stvari za utakmicu seniora nisam ga shvatio ozbiljno, mislio sam da se šali. Odgovorio sam mu uz smiješak: "Da da, može, može..." na što je on odvratio: "Ja sam ozbiljan!". U tom trenutku ulovila me trema, no još uvijek nisam vjerovao u njegove riječi. Tek kasnije sam shvatio da ću biti u sastavu protiv Norveške, govori Vlado Matanović.
Poseban šok za mladog rukometaša Kozale bio je ulazak u svlačionicu svojih idola.
- Veliki, ali veliki strah. Na početku nisam mogao doći na sebe, no prihvatili su me, smijao sam se svemu što su rekli, apsolutno svemu. Bilo je nevjerojatno. Posebno su mi u sjećanju ostale urezane riječi Mirka Alilovića koji je rekao da moram donijeti gajbu te da im moram pjevati, što je inače ritual koji svaki novi član mora proći, objasnio je Matanović koji se na izlazu iz svlačionice morao suočiti s novim šokom.
- Kada sam izašao na teren i krenuo se zagrijavati, gledam do mene Čupić, s druge strane Gojun. Nemam riječi kojima bih opisao što sam osjećao dok sam slušao hrvatsku himnu pred prepunim tribinama, meni je bilo dovoljno i sjediti na klupi, kaže Matanović.
Dok je gledao utakmice hrvatske reprezentacije na televiziji, Vlado nije mogao ni sanjati da će tako brzo saznati kakva atmosfera vlada u svlačionici reprezentacije.
- Onog trenutka kada trener ulazi u svlačionicu momentalno prestaje svaki vid zafrkancije i svi se maksimalno fokusiraju na ono što govori. Impresioniralo me s koliko dozom ozbiljnosti se shvaća utakmica i naravno, uvijek se ide na pobjedu.
Mladi Kozalčanin nije puno vremena proveo na parketu, no tih nekoliko minuta zauvijek će mu ostati duboko urezano u pamćenju.
- Sjedio sam na klupi i čuo sam povik "Vlado", strgao sam trenerku sa sebe, uletio sam u igru, a Gojun i Kopljar su mi govorili da igram bez straha. Ipak, bio sam u strahu, noge su mi klecale. Nisam očekivao da ću ući u igru, bio sam u šoku, ali taj osjećaj kada zaigrate za hrvatsku reprezentaciju ne mogu opisati riječima, rekao je Matanović koji je nastupom protiv Norveške ispisao novu stranicu MRK-a Kozala, ovaj 18-godišnjak prvi je igrač Kozale u povijesti koji je odjenuo dres hrvatske reprezentacije.
- Bilo je potrebno jako puno sreće da bi se ovo ostvarilo, dragi Bog mi je pomogao. Ovo mi je svakako velika motivacija u daljnjoj karijeri, želim trenirati još više i jače jer je vrijedno svakog truda.
Nova 2013. godina tako je počela spektakularno za mladog riječkog rukometaša, a ako se po jutru dan poznaje onda bi Rijeka mogla dobiti novu zvijezdu na rukometnom nebu.
- Mislim da mi je ovo dovoljno za cijelu godinu, ali nadam se da će biti kao što ste rekli, zaključio je Matanović.
