Rukometaši Matulja ostvarili su povijesni uspjeh osvajanjem prvog mjesta u drugoligaškom društvu te plasmanom u Prvu ligu. Momčad trenera Gorana Stašeka igrala je najljepši rukomet te na koncu pošteno zaslužila laskavu titulu prvaka. Predvodnik momčadi bio je vanjski igrač Petar Jelušić koji je s postignutih 176 pogodaka u 22 utakmice bio stjegonoša efikasnosti u redovima Matuljaca.
U klubu ste od njegovog osnutka 2001. godine, možete li nam opisati kako su izgledali vaši počeci bavljenja rukometom iz današnje perspektive?
- Dobro se sjećam samih početaka kada smo trenirali i igrali Županijske lige. Nisam nikada očekivao da će to biti ovako ozbiljno, trener Goran Stašek nas je skupljao s ulice jer nas nije bilo dovoljno za jednu momčad. Ni mi sami nismo vjerovali u sebe, trener je bio jedini koji je vjerovao u nas. U pet sezona iz Treće smo dogurali do Prve lige, teško je bilo tada vjerovati da ćemo imati toliko uspjeha.
Što je po vašem mišljenju bio ključ uspjeha za osvajanje prvog mjesta u Drugoj ligi?
- Smatram da je to bio naš timski duh. Nitko se nije previše isticao i stavljao sebe ispred momčadi, a dodatnu snagu davala nam je odlična atmosfera koja unutar kluba vlada već godinama. Naravno, tu moram napomenuti da su igrači dovođeni ciljano upravo iz razloga da se ne bi narušio snažan timski duh i atmosfera.
Iza vas je uspješna drugoligaška sezona u kojoj ste zapeli za oko mnogim prvoligaškim i premijerligaškim momčadima. Najbolji ste strijelac momčadi s postignutih 176 pogodaka, kako ste zadovoljni svojim igrama?
- Do ovoga trenutka nisam o tome ni razmišljao, no smatram da je za moje igre zaslužna cijela momčad te posebno trener Stašek koji mi je omogućio korištenje teretane te treniranje dva puta dnevno što se osjetilo na mojim igrama. Bilo je teško uskladiti treninge s fakultetskim obavezama te poslom, no plodovi uspjeha su slatki. Ostvarili smo povijesni uspjeh Općine Matulji i ponosan sam na to.
Pred vama je sezona u Prvoj ligi. Igrali ste prijateljske utakmice s prvoligašima Senjem, Crikvenicom, Mladim Rudarom, Dugim Selom. Koja su vaše očekivanja u narednoj sezoni, mogu li se Matulji ravnopravno nositi s prvoligaškim momčadima?
- Iskreno se nadam ostanku u ligi te plasmanu u sredini prvenstvene ljestvice. Igrali smo prijateljske utakmice s prvoligašima i pobjeđivali, a sukladno tome nadam se da ćemo biti ravnopravan suparnik svim prvoligaškim momčadima. Pojačali smo redove dolaskom Dine Bačića, dobili smo potrebnu širinu i na koncu mogu samo očekivati dobru sezonu.
Koje su vaše želje i ambicije u nastavku rukometne karijere?
- Oduvijek mi je želja bila igrati Premijer ligu, nisam mogao ni zamisliti da ću s Matuljima doći toliko blizu ostvarenju svoga sna. Moje ambicija i dalje ostaje Premijer liga, a ostvarenje sna bilo bi igrati u Premijer ligi u dresu Matulja.
Cijelu rukometnu karijeru proveli ste kao siročad bez vlastitog doma (dvorane), veselite li se izgradnji dvorane u Matuljima?
- Jedva čekamo dvoranu, rekli su da će biti gotova do Božića, to će zasigurno biti najljepši božićni dar za sve mlade sportaše u Matuljima. Drugi dio sezone trebali bismo igrati u vlastitoj dvorani, a sudeći po reakcijama ljudi iz Matulja dvorana bi trebala biti puna navijača na svakoj domaćoj utakmici. Nakon 11 godina konačno smo dočekali svoj dom, prvi put u karijeri zaigrat ćemo pred domaćom publikom u vlastitoj dvorani. To će biti neprocjenjivo iskustvo za nas. Uvjeti koji su nam neophodni za treniranje konačno će biti zadovoljeni, a nakon 11 godina treniranja u neadekvatnim dvoranama smatram da je došlo vrijeme za bolje uvjete. Na koncu, smatram da smo ih pošteno zaslužili.
