Pravnik među vratnicama. Tako bi se u kratkim crtama mogao opisati Bojan Milić, koji već petu sezonu čuva vrata jednog od najboljih zapadnih trećeligaša Grobničana. Svakodnevne obaveze u odvjetničkom uredu Mrakovčić ne sprečavaju ga u izvršavanju nogometnih zadataka.
- Ja to doživljavama kao relaksaciju. Nakon napornog dana nekako paše da staviš glavu na pašu i razmišljaš o, ajmo reći, banalnim stvarima, da li je netko dodao ili nije dodao loptu. To mi dođe kao ispušni ventil nakon svega što doživljavam na poslu gdje mi stranke dolaze sa svim mogućim životnim problemima, objašnjava 32-godišnji Milić, koji je tijekom karijere sedam godina proveo u inozemstvu.
Prva epizoda bila je u Sloveniji u koju se uputio 2001. godine zajedno s Nenadom Gračanom. Proslavljeni trener Rijeke tada je preuzeo vođenje prvoligaša Kopra i sa sobom poveo Milića. Uslijedile su epizode u Šmartnom, belgijskom Antwerpenu, slovenskoj Olimpiji, Las Palmasu i drugoj švedskoj ligi nakon čega se vratio u Hrvatsku, pojačavši redove Grobničana.
- Oprostit ću se kada odigram 200. utakmicu. Mislim da mi još nedostaje jedna sezona do tog ostvarenja. Nakon toga mjesto prepuštam mlađima. Trenersko mjesto me ne zanima. Jednostavno sumnjan da ću moći stići zbog brojnih obaveza. Predsjednik Rončević mi u šali uvijek govori kako ću ga ja zamjeniti. Ali mene to ne zanima. No, volio bi nastaviti pomagati u organizacijskom smislu.... Sam sebi sam rekao kako niže od treće lige neću igrati. Iz prve lige sam se spustio u treću! I to je to. Ali županijsku ligu samo radi sebe ne želim igrati, nastavlja Milić koji je od malena bio predodređen da stane među vratnice. Otac Zlatko uspješno je čuvao vrata jedne od najboljih generacija beogardskog Partizana.
Zbog sve brojnijih pravničkih obaveza na treninzima Grobničana bude najviše tri puta tjedno. No, to nadoknađuje na druge načine.
- Sve to ne bi bilo moguće bez maksimalne podrške trenera i ljudi u klubu. Po meni nije bitno koliko treniraš, nego u kakvom stanju dočekaš subotu. Utakmica se uvijek gleda. Možeš trenirati i deset puta tjedno, ali ako si u subotu u "banani"... Ja maksimalno nastojim zadržati formu. Što kroz samostalne treninge, što kroz treninge s ekipom. Da barem mogu donijeti prevagu. Mislim da me nitko ne bi trpio da ne branim dobro. Nije mačji kašalj igrati treću ligu.
Trećeligaš s Mavrinaca je u većem dijelu jeseni bio lider zapadnog društva. No, na zimsku je pauzu kao prvak otišao je Krk.
- Mislim da mi niti u jednom trenutku nismo upali u krizu. Krk je jednostavno imao bolji raspored. Ako ostanemo svi na okupu, mi ćemo sigurno proći prvi ciljnom ravninom. Iako mislim da se borba za naslov neće voditi samo između nas i Krka.
Velika podrška obitelji
Milić uz brojne sportske i poslovne obaveze uspijeva uskladiti i one obiteljske. Vratar Grobničana ponosni je otac dvogodišnje Natalije.
- Imam čudesnu ženu. To nije floskula. Trpi i mene i moj nogomet. I bez njezine podrške ne bih mogao ništa napraviti.
Kako vratar Grobničana iz pravničkog kuta gleda na nesređeno stanje u hrvatskom nogometu i sportu uopće?
- Jedini pravi put je da se privatiziraju svi nogometni klubovi. To je jedino riješenje. Onda više neće biti udruga, neprofitnih donacija, dotacija... Dok se troši tuđi novac neće biti pomaka. Treba se znati tko je gazda i tko daje novce, kao što je recimo u Rijeci. Inače će i dalje biti milijunskih ugovora koji se ne mogu ispoštovati. Lako se s tuđim novcima igrati. Po meni je apsurdno da jedan igrač u HNL-u može imati godišnji ugvor težak 200.000 eura. Sedam godina sam igrao vani i smatram da to nema nikakvog financijskog pokrića. To su jednostavno prenapuhani ugovori i to nema nikakvog smisla, objašnjava nogometni pravnik i nastavlja:
- Ovako je sve to neka siva zona koje se nitko ne želi uloviti. Nekim klubovima se opraštaju porezna dugovanja, nekima ne. Postoje dvostruka mjerila. Pravo i zakoni nisu implementirani u Hrvatskom nogometom savezu, niti u ligama, niti u u klubovima, zaključuje vratar Grobničana.
