Nogometaši Crikvenice obranili su naslov pobjednika trećeligaškog zapada, u turbulentnoj završnici sezone Crikveničani su uspjeli četirima pobjedama u nizu, i to s ne baš jednostavnim rasporedom, preboroditi rezultatsku krizu i protiv Buja potvrditi titulu.
- Slatko je bilo proslaviti ovu titulu, zadovoljni smo, kako ne bismo bili. Moram čestitati svojim dečkima, to je grupa iznimno kvalitetnih i karakternih ljudi, a onda i nogometaša. Pokazali smo to kroz čitavo prvenstvo, kroz uspone i padove, a i nije nas baš niti bilo previše. Preponosan sam na njih i na sve nas. Kada su nam tonule lađe, kada smo upali u krizu i ništa nam nije išlo, kada smo bili na konopcima, sjeli smo svi zajedno u svlačionici i rekli smo si da smo isti oni dečki koji su prošle godine osvojili naslov, da nismo neki novi ljudi da bismo se sada morali svađati, idemo probati skupiti glave zadnja četiri kola, idemo probati to odraditi pa kud nas dovede. I dovelo nas je do naslova. Povezali smo četiri pobjede u nizu, trener Vukelić nas je motivirao, dignuli smo se kao feniks iz pepela. Moram se zahvaliti trenerima, Tomislavu Lopcu koji nas je vodio veći dio sezone, i Josipu Vukeliću, koji je sezonu priveo kraju. Josip Vukelić nas je već vodio nekoliko puta, ali kada smo se grčevito borili za ostanak. Ovo mu je kruna, šlag na kraju sezone. Moram se zahvaliti i našem predsjedniku Marku Prpiću, oružaru Darku Babiću i, naravno, našim navijačima Matkovićima, nosili su nas čitavu sezonu, a najveću podršku imali smo kada nam je bila najpotrebnija, započet će Ivan Butorac, kapetan Crikvenice.
Kvaliteta je na kraju ipak isplivala, samopouzdanje se vratilo onda kada je to najviše trebalo?
- Upali smo u krizu, u pet utakmica smo osvojili jedan bod i taj bod smo osvojili na Grobniku u utakmici u kojoj smo do 82. minute vodili 3:0 i onda dobili tri gola. To nas je skoro najviše dotuklo. Ta tri gola u osam minuta. Sve se rušilo. Moraš stvarno biti kvalitetan i jak u glavi da nakon svega ovoga ostvariš ovakav rezultat. Naravno, i drugi rezultati su nam se poklopili. No, sreću treba isprovocirati. Mi nemamo neku zvijezdu, imamo momčad u kojoj svatko zna što mora raditi. Svi su na svojoj poziciji kvalitetni, nitko nije iznad momčadi. A to je nekad bitnije od nekakvih zvijezda, ta kemija zaista nekad zna biti presudna.
Prekretnica je bila utakmica protiv Rudar Trans Eura u Labinu?
- Nakon što smo u pet utakmica osvojili jedan bod, u Labinu smo već u petoj minuti gubili 1:0. No, to nam je bila možda i najbolja utakmica ove sezone, tu se sve preokrenulo i ta utakmica nas je na kraju dovela do ovog uspjeha. Evo, nitko se ne može sjetiti tko je dvije godine uzastopno osvojio Treću ligu. Lakše je doći na vrh, nego se na njemu održati. Mi smo to uspjeli, a to valjda dovoljno govori o našoj kvaliteti. I prošle sezone smo čitavu sezonu bili prvi, na kraju je odlučivalo zadnje kolo u Poreču. Kada se lome koplja, mi isplivamo. A to je još jedna odlika ove momčadi.
Crikvenica je novi član jedinstvene Treće lige, doduše još se čeka službena potvrda?
- Žao bi mi bilo da drugu godinu za redom ne idemo u viši rang. Da smo prošle godine imali svlačionice igrali bismo kvalifikacije za Drugu ligu, sada ne možemo treću, no vjerujem da će to biti sve u redu. Bit će to jako zanimljiva liga, bit će gotovo profesionalna, bit će razvojna, svi dečkići koji se žele dokazivati i pokazati će biti na sceni. Bit će jako zanimljivo, u poodmaklim godinama steći ću jedno novo iskustvo.
Ivan je dijete Crikvenice, imao je čast nositi kapetansku vrpcu u obje šampionske sezone, momčad će predvoditi i iduće sezone u jedinstvenoj Trećoj ligi.
- Svašta je prolazilo kroz glavu kada je bilo najteže ove sezone, kada rezultat malo zakaže, čovjek pomisli što mu to sve treba, obitelj, troje djece, posao… Ali koliko puta čovjek u karijeri dobije priliku boriti se za vrh i osvojiti prvo mjesto. Meni se to u Crikvenici dogodilo dva puta. U Crikvenici sam od 2008. godine, iz četvrte lige ušli smo u treću, ali tada smo bili drugi. Da, ponikao sam u Crikvenici, nakon pionira sam prešao u Rijeku i prošao kompletan omladinski pogon Rijeke, jednu sezonu sam bio u seniorima kada je trener bio Zlatko Dalić, ali onda sam u jednom trenutku prelomio, vratio se kući i sam sebi rekao da se neću ozbiljnije baviti s time. I u Crikvenici sam zadnjih 15 godina. Držim se, još ima ulja u svići. Ima nas jedno pet, šest domicilnih, pa je sve to drugačije, drugačije se proživljavaju uspjesi i neuspjesi, zaključit će Ivan Butorac.
