Karlo Đivoje podnio je ostavku na sve funkcije u Pomorcu 1919 što je ovako obrazložio:
- Kada pogledi upravnog tijela kluba i stručnog kadra nisu usmjereni prema istome, kada se razilazimo u ključnim stavovima, ostaje samo jedna moguća opcija. Odgovornost je uvijek na treneru i kao takvu je i prihvaćam, ali ne prihvaćam i krivicu. Krivica je na leđima cijelog kolektiva ili bi trebala biti, a ne na pojedincu. Povjerenje je najvažnije u svemu! Bio sam spreman boriti se do kraja i ne predati se na legitiman i sportski način, ali kada me se obezvrijedilo kao trenera i osobu, kad sam vidio da su kratkoročni ciljevi zamijenili dugoročne, kad je postao važniji trenutačni rezultat od smjera i vizije kluba, onda tu za mene više nije bilo mjesta. Jedini legitimitet koji nisam imao je trenutačni rezultat čime bih potvrdio da su moje namjere ispravne i da klub ide dobrim smjerom. Svakom treneru bi trebalo biti najvažnije da njegovi igrači igraju na gornjoj granici svojih mogućnosti i da se tako prezentiraju u utakmici. Moji igrači su na treninzima davali maksimum, svaku utakmicu angažman je bio neupitan, meni kao treneru to je bilo i više nego dovoljno, ali za rezultat se nešto pita i protivnika. Škola nogometa ima sustav, posložena je i sigurno će Pomorac imati plodove svoje škole i u seniorima, samo treba vremena, puno rada i najvažnije, povjerenja u struku. Zahvaljujem se klubu na prilici, objasnio je Đivoje razloge svoje ostavke.
Đivoje je trener prve momčadi postao nakon Vladimira Jerića, koji je smijenjen nakon poraza (0:9) od Grobničana u 11. kolu.
Prije nego što je postao trener prve momčadi bio je šef škole nogometa.