Adriano Stipanov novi je trener nogometaša Matulji, 34-godišnji vratar već je radio kao trener seniora:
- Bio sam trener i vratar u Zametu godinu i pol dana. Zbog poslovnih obveza završio sam na Cresu, gdje sam radio kao trener pionira, radio sam u Vihoru da bih se sada zbog poslovnih obveza vratio u Rijeku. Radim u Grand hotelu Adriatic u Opatiji, javio mi se prijatelj Ivan Grbac, predsjednik Matulji. Pitao me u kakvom sam igračkom stanju, rekao sam da nisam još spreman braniti, ali sam prihvatio raditi kao trener ponajviše zbog toga jer poznajem puno igrača, prije svih Karla Šnelera, Salvatorea Ausilija, Patrika Boniciolija i ostale... Matulji su prije svega zdrava sredina, planiramo što je moguće viši plasman, ići ćemo kolo po kolo... Radimo na slaganju momčadi, prije svega trebaju nam mladi igrači, prošle su sezone imali tanki kadar. Obavio sam razgovore s većinom igrača, svi za sada ostaju. Lakše mi je komunicirati, jer sam s većinom dijelio svlačionicu kao igrač, vjerujem da neće biti problema, kaže Stipanov koji se oporavlja od ozljede:
- Ne, neću prestati braniti! Radit ću kao trener, istodobno radim na rehabilitaciji koliko mi zdravlje dozvoljava. Braniti nisam prestao, siguran sam da ću u proljetnom dijelu sezone braniti, još uvijek sam premlad kao golman da bih prestao braniti. Osim toga, brat Stefano i ja natječemo se tko će srušiti tatin rekord, on je branio do 37. godine, kaže Adriano.
Tada Aldo između ostalog nekada je branio u Orijentu, za razliku od sinova Adriana i Stefana nije ovako često patio zbog težih ozljeda.
Adriano i četiri godine mlađi Stefano po dvaput su se teže ozlijedili zadnjih nekoliko godina, zanimljivo je da su ozljede vrlo slične:
- Ne znam je li to zbog načina treninga, genetike ili nečeg trećeg. Stefano je branio u Žminju prošle sezone, tri kola prije kraja puknule su mu tetive u ramenu isto kao meni prije par godina. Tada je njemu stradao zglob što se meni sada dogodilo! Važno je da obojica još uvijek intezivno treniramo, pazimo na zdravlje, ali ima stvari na koje ne možeš utjecati...
... Što vam je tata Aldo rekao?
- Rekao je da nećemo dočekati njegove godine na golu, ja i brat smo se kladili da hoćemo! Vjerojatno bi bio najponosniji na svijetu kada bismo uspjeli! Siguran sam da hoćemo!