Preminuo je Joja, dobri duh Krimeje, strastveni navijač Orijenta i Primorja. Otkada se na Krimeji pojavio osamdesetih godina prošlog stoljeća, osebujnu ljubav prema Orijentu nikada nije znao jasno artikulirati, ali svakome tko ga je upoznao, sve je odmah postalo jasno. Pred njegovom bezuvjetnom ljubavi prema klubu odmah bi ustuknuli i oni kojima je Krimeja bila usputna životna stanica. Svi su savršeno razumjeli nezgrapan govor tijela.
O Joji kruže anegdote koje bi netko jednoga dana trebao sabrati u posebnom poglavlju o novijoj sušačkoj povijesti. Prije tridesetak i nešto godina na jednom malonogometnom turniru u dvorani na Kozali sjedio je Joja u dresu Papillona kao pričuva na klupi zajedno s dvojicom ozlijeđenih suigrača iz Orijenta. Dok su četvorica preostalih igrača u punoj dvorani igrali neravnopravnu utakmicu protiv brojčano nadmoćnih protivnika, Joja je ostao sjediti na klupi kao maskota...
Nije ni pomislio da bi mogao ući u igru kao jedina pričuva, za razliku od mnogih Joja je znao gdje mu je mjesto. Na kraju utakmice samo je uzdahnuo:
- Nikada ne bismo izgubili da smo bili kompletni!
Toga smo dana bili kompletni!
Izgubili smo protekle subote, kada je Krimeju napustio čovjek koji je cijeli život hodao sunčanom stranom Karolinske ceste, žilom kucavicom drevnog Sušaka. Joja ima svoje ime i prezime, svoju obitelj i brojne prijatelje koji s vrha Krimeje gledaju niz sušačku ulicu i osjećaju tjeskobnu prazninu...
Otišao je Joja u sušački nezaborav...
