Košarkaši Kvarnera 2010 pobjedom nad Goricom (74:71) praktički su osigurali najbolju startnu poziciju uoči doigravanja za ulazak u Premijer ligu.
Riječani su protiv Gorice patili u završnici dvoboja, dojam je da je momčad dvoboj odigrala u grču.
- I ja sam imao dojam da smo igrali u grču. Preuzimam na sebe krivicu da smo utakmicu doveli u egal, da sam zabio neke stvari u drugom poluvremenu koje inače zabijam, mislim da bi utakmica bila riješena. Dao sam svoj maksimum u obrani, pokušavao sam držati momčad u obrani, ali neka tri-četiri šuta sam promašio. Ne samo ja, ali volim preuzeti odgovornost na sebe. Uz Sinišu sam najiskusniji i imam najveće ovlasti u igri. Nemamo pravo na kiks, kiksali smo dva puta protiv Osijeka, mi na kiks više jednostavno nemamo pravo, započet će Marijan Čakarun, najučinkovitiji riječki igrač protiv Gorice, jedan od najvažnijih igrača u projektu povratka u elitni košarkaški razred.
O Čakarunovom učinku ove sezone najbolje govori statistika, malo je utakmica u kojima je ovaj iskusni centar podbacio, previše je utakmica iza njega da i on sam ne bi znao da nije lako igrati utakmice u kojima znaš da nemaš pravo na kiks, ruke i noge uvijek budu malo teže nego inače.
- To je istina. Osim toga, za mene osobno, koji sam bio deset godina u inozemstvu, dobro nisam igrao u euroligaškim klubovima, ali sam došao do razine Europa Cupa, ovo je totalno drugačija liga, totalno drugačiji sustav igranja, totalno drugačiji način razmišljanja. Treba ti vremena da se prilagodiš i da pohvataš sve konce. U ovoj ligi svi rade sve, nema tu podcijenjivanja i loših ekipa. Kada sam sa 17 godina prvi put igrao Drugu ligu, ona nije bila niti približno jačine kao ova danas. Zašto? Bila je podijeljena na Sjever, Jug, Istok, Zapad i Centar. Nije tu bilo jačine. Sada je liga izgrađena od igrača koji su igrali prvu ligu, koji imaju iskustva, ovaj sustav natjecanje je jako dobar. Ojačala je Druga liga, postala je razvojna za mlade igrače. Prije si mogao biti u vodećim momčadima lige samo s juniorima, sada te momčadi ne mogu doći u prve tri na ljestvici. Tvrdim da prve četiri momčadi ove lige, bez problema mogu parirati prvoligašima.
Najbolja vijest nakon Gorice jest da je osigurana jedinica, naravno pod uvjetom da se u posljednjem kolu regularnog dijela pobijedi Omiš, malo tko vjeruje da Kvarner može izgubiti tu utakmicu.
- Nitko ne vjeruje, ali u sportu treba biti spreman na sve. Maksimalno smo fokusirani na njih, jedva čekamo da i ta utakmica bude iza nas. Onda će u potpunosti naše misli moći skrenuti na doigravanje. Sve se sada svodi na ono što smo trenirali ovih osam, devet mjeseci. Ne treba bježati od toga da smo favoriti. U svakoj momčadi ima uspona i padova, mi smo pokazali da smo momčad, ostali smo skupa čitavo vrijeme i sada to treba potvrditi. Protiv Osijeka sam najavio da ćemo ih pobijediti, i dalje tvrdim da smo 40 posto bolja momčad od njih, ali to je sport. U sportu nikad ne možeš najaviti što će se dogoditi. Napravili smo dva kiksa protiv njih, nema šanse da kiksamo i treći put. No, idemo utakmicu po utakmicu, ali treba pritom gledati u budućnost, tko nas čeka, tko će nas čekati. Uvijek moraš biti korak ispred suparnika i o njima razmišljati, moraš biti spreman imati plan A, B, C i D.
Kaže ovaj 205 centimetara visoki centar da mu je trebalo vremena za privikavanje, no od početka sezone malo je utakmica u kojima se to osjetilo.
- Čitavu svoju karijeru sam kritičan prema sebi, znam da mogu i trebam bolje. Istina je da mi je trebalo vremena da se priviknem, navikao sam igrati protiv sistema u kojem igrači rade ono što dobro rade, ono u čemu nisu dobri neće raditi. Ovdje skauting toga tipa ne prolazi, u svakoj momčadi imaš tri igrača koji sve rade. I nekad te to iznenadi, znaš da nema čovjek šut, ali on ipak zabije i ti ne možeš riskirati. Nije to razina prvoligaške kvalitete, ali prvih pet, šest ekipa nije daleko od Premijer lige.
Čakarun je rođeni Zadranin, u Zadru je napravio prve košarkaške korake, prve ozbiljnije košarkaške korake napravio je upravo u Kvarneru iz kojega je 2015. godine prvi put otišao u inozemstvo i sada iznova prihvatio poziv vratiti se i sudjelovati u projektu povratka riječke košarke na veliku scenu.
- Rođeni sam Zadranin, živim u Rijeci, udao sam se u Rijeku kako bi to ljudi rekli, kćer mi tu ide u školu, Rijeku vidim kao svoj dom. Uvijek je bio neki žal zašto Rijeka nema stabilnog prvoligaša u košarci, to je grad koji ima kapacitet, nogomet će uvijek biti broj jedan, ali Rijeka ima itekako bogatu košarkašku povijesti. Osijek i Rijeka bi morali biti u prvoligaškom domu, to su gradovi koji traže čvrstog i stabilnog prvoligaša. Pogotovo Rijeka. Osijeku želim svu sreću, ali ne na uštrb toga da oni uđu, a mi ne. Bio sam poljuljan prijašnjim situacijama, nisam baš bio zadovljan onim što se do tada događalo u klubu, ali ovo sada nema veze s time. Ovo je totalno nova priča, ovo je primjer kako klub treba funkcionirati. Svaka čast ljudima koji to vode, skidam im kapu. Naravno da ima stvari koje se trebaju doraditi, ali uopće ne sumnjam da će klub rasti i da će se još širiti, zaključuje Čakarun.
