Sintagma o "kraljevskom klubu" u ovom trenutku zaista zvuči - tragikomično. Miljama, miljama daleko od toga. Iako su Real Madrid oduvijek tretirali "gospodskim klubom", danas ih većina vidi kao "skupinu mesara, luđaka i grubijana". Mentalitet koji je donio - On. Special One. Jose Mourinho. Čovjek koji je od "običnog prevoditelja" postao "najveći stručnjak modernog nogometa" plutajuća je mina. Ne, znanje mu nitko, nikada, neće oduzeti, ali ponašanje...
Istina, mnogi će reći kako su "igrači plakali kad je odlazio". U Portu, Chelseaju, Interu. Jesu. Ali, uvijek iza ugla stoji nekakav ali... Nisu plakali suparnici, protivnički igrači, novinari, publika... Mourinho je svugdje, ali baš svugdje, uspio izazvati "rat" sa svima. Ponekad ciljano, a ponekad samo zato jer je to - jače od njega. Da, s Portom je napravio čudo, u Chelsea vratio pobjednički mentalitet, u Interu je uzeo Ligu prvaka "nakon stoljeća i nešto". Kapa do poda.
Međutim, Real Madrid je nešto drugo. Sasvim drugo. Tamo nije dovoljno biti vrhunski trener. Pitajte, uostalom, Fabija Capella. Talijan je dobio "cipelu", iako je osvojio naslov. Mourinho je na dobrom putu da ga naslijedi. Iako ima pet bodova fore u Primeri, iako mu Barca gleda u leđa, iako je u svim natjecanjima još na nogama. Ne, to u Realu nije dovoljno. Tamo se traži i gospodski pristup. Kategorija koja je Mourinhu oduvijek nepoznata. I to će ga, vjerojatno, stajati posla.
Svakim danom sve ih je više. Oponenata velikog Moua. Van kluba, ali i unutar. Uostalom, "opleo" ga je i Sergio Ramos, nakon još jednog poraza od Barce. Dovoljno jasan znak. Nije prvi puta kako se nazire "bunt" u svlačionici. Da, Jose ostaje sve više sam na vjetrometini vlastitog ponašanja. Real Madrid kao gospodski klub? Možda, kad on ode...
