Slaven Bilić otišao je s mjesta izbornika svojevoljno nakon poraza od svjetskih i europskih prvaka. Ima u utakmici protiv Španjolske dosta simbolike na kraju Bilićeva mandata koji je obilježio otužno razdoblje hrvatskog nogometa. U proteklih desetak godina rapidnog propadanja svih nogometnih vrijednosti, jedina svjetla točka bila je reprezentacija koju je vodio Slaven Bilić
Naravno da su rezultati jedino objektivno mjerilo kvalitete svakog sportaša, analiza Bilićeva mandata neće proći bez objektivnog sagledavanja rezultata u trima kvalifikacijskim ciklusima. Međutim, mjesto izbornika nogometne reprezentacije u hrvatskom društvu ima važnu sociološku ulogu. U šest proteklih godina Bilić se promijenio, pri kraju je počeo gubiti živce i pokazivati natruhe atipične bahatosti. Na medijskoj vjetrometini izgubio je dio šarma zbog kojega je svojedobno izabran za osobu godine, ali ni u jednom trenutku nije obezvrijedio integritet intelektualca visokih moralnih načela.
Od prve utakmice protiv Italije u Livornu 2006. godine do posljednje minute utakmice protiv Španjolske 2012. godine Bilić je bio i ostao lučonoša pozitivnih vrijednosti u hrvatskom nogometu, ljudskih i sportskih. Ako je već odlučio otići nakon EURO-a, onda je Slaven Bilić zaslužio otići nakon poraza od najboljih na svijetu.
Počinje razdoblje Igora Štimca, kakve su stručne vrijednosti novog izbornika pokazat će vrijeme. Na sociološku procjenu lika i djela novog izbornika ne treba gubiti vrijeme.
