U istom tjednu Disciplinska komisija HNS-a suspendirala je Hajduk, Karlovac i Šibenik, a Zdravko Mamić ispred televizijskih kamera državne televizije pozvao ministra Željka Jovanovića da podnese ostavku. Dok je javnost čekala ministrov odgovor, oglasio se predsjednik HHO-a Zvonimir Čičak, koji se protivi Jovanovićevoj metodologiji rada. Pri kraju tjedna Vijeće sportske arbitraže HOO-a obznanilo je što misli o metodama kojima se služi HNS, proglasivši ništavnom odluku kojom se Gorici uskratila prvoligaška licencija. Na samom kraju tjedna Varaždin je drugi put u tekućem prvenstvu suspendiran zbog nepodmirenih dugova, što znači da automatizmom gubi prvoligaški status.
Hrvatska nogometna liga ostvarila je najviši europski ranking 1999. godine, kada je bila 13. u poretku 50 europskih liga. Koeficijenti kojima se određuju plasmani nacionalnih liga računaju se prema uspjesima klubova u zadnjih pet sezona. Hajduk je 1995. godine protiv Ajaxa igrao četvrtfinale Lige prvaka, Croatia je 1999. godine igrala Ligu prvaka u skupini s Manchester Unitedom. Hajduk je protiv Ajaxa odigrao neodlučeno u Splitu, a Croatia neodlučeno protiv Manchester Uniteda na Old Traffordu. Ajax i Manchester United na kraju navedenih sezona osvojili su titule europskih prvaka.
Pet godina kasnije vodeći hrvatski klubovi jedva su prolazili pretkola, nacionalna liga počela je gubiti europske koeficijente. Godine 2004. hrvatska liga bila je 23. među 52, a 2009. godine 27. među 53 europske lige. Razlika između bogatih i siromašnih postajala je sve veća, pa je UEFA promjenom sustava natjecanja klubovima iz slabijih liga dala veći prostor (čitaj: novac!) za napredak na europskoj ljestvici. Zahvaljujući promjenama, Dinamovi plasmani u Ligi UEFA-e i Ligi prvaka osigurali su bodove prema kojima hrvatska liga 2012. godine zauzima 21. mjesto među 53 europske lige.
Trećerazredna zabava
Dinamovi rezultati u skupini Lige prvaka na početku ove sezone toliko su deprimirajući (1:7 protiv Lyona, 2:6 protiv Real Madrida…) da modificirani UEFA-in sustav natjecanja doslovce gubi sportski smisao. Ionako je ustanovljen da bi na vlasti održao predsjednika UEFA-e Michela Platinija, koji uzima novac bogatima da bi kupio glasove siromašnih.
Europski koeficijenti jedino su objektivno mjerilo vrijednosti našega klupskog nogometa, koji je u zadnjih petnaestak godina postao siromašna trećerazredna zabava. Nogometna organizacija vapi za strukturalnim promjenama, a sudeći prema javnom mijenju, krivci za propadanje nogometa su Vlatko Marković i Zdravko Mamić! Ako su Marković i Mamić najveći krivci, Ministarstvo sporta odmah ih treba poslati na društvenu rehabilitaciju u Gambiju. Da na licu mjesta shvate zašto je Jovanovićev kolega Alie K. Jammeh u ožujku ove godine raspustio čelništvo gambijskog saveza zbog nedovoljnog napretka 117. nacionalnog saveza na FIFA ljestvici.
Budući da je Hrvatska 8. na FIFA ljestvici, predsjednik HNS-a Vlatko Marković krivac je za propadanje klupskog nogometa isto koliko su Noel de Graet (Fra), Angel Maria Villar (Špa), Giancarlo Abete (Ita), David Bernstein (Eng) i Theo Zwanziger (Nje) zaslužni za uspjehe klubova iz tzv. Lige petice. Predsjednici najbogatijih nacionalnih saveza nemaju ama baš nikakve veze s basnoslovnim plaćanjem igrača i gradnjom novih stadiona. Njihove su jedine brige nacionalne reprezentacije, isto kao i Markoviću. Zdravko Mamić krivac je za propadanje hrvatske lige onoliko koliko Dinamovi europski bodovi umjetno održavaju našu ligu na 21. mjestu europskog poretka. Bez Mamićevih bodova naša bi liga bila daleko ispod europskog prosjeka.
Stihijsko financiranje
Realni problemi domaćeg nogometa daleko su složeniji od javne premetačine (ne)čiste savjesti nekoliko čelnika HNS-a. Zadnji reprezentativni nogometni stadion u Hrvatskoj izgrađen je 1979. godine, kada je novcem iz budžeta bivše države financirano održavanje Mediteranskih igara u Splitu. Dok je imala nešto novca u državnom budžetu, Hrvatska u nogometnu infrastrukturu nije ulagala praktično ništa, ali je zato kroz razne fondove stihijski financirala klupski nogomet koji se igrao po inerciji društvenih potreba bez ikakve strategije razvoja. Danas je Hrvatska postala toliko siromašna država da više ne može podnijeti financijski teret profesionalne lige bez gledatelja i sponzora. Dok klubovi naočigled propadaju zato što je izostala razvojna strategija, domaći nogomet obuzet je strateškim očuvanjem pozicija jednog ministra i izvršnog dopredsjednika jednog kluba. Obojica bi prvo morali promijeniti sebe da bi promijenili nogomet.
Kako smisliti nogomet u državi koja postaje stratište domaćeg nogometa, jedinstveno u europskim razmjerima? Za početak bi trebalo dobro promisliti zašto se pravi nogomet događa tamo gdje su klubovi važniji nogometni protagonisti od jednog ministra, izvršnog dopredsjednika, Disciplinske komisije HNS-a, HHO-a, HOO-a…
