Povijest još uvijek ne pamti prvi bod Bosne i Hercegovine na svjetskim prvenstvima. U utakmici koju su morali dobiti, ili barem odigrati nerješeno, Zmajevi su pokazali samo blijedo lice i na nogometnu javnost širom svijeta ostavili dojam grogiranog tigra u preriji. Nisu mogli postići pogodak momčadi koja ih nije nadigrala u nogometnom smislu. Poimenično, osim 'talijana' Onazija i 'engleza' Mikela, Orlovi Stephena Keshija nisu u udarnoj postavi za ogled u Cuiabi imali zvučno ime. Izravno ili ne, krivac za novi poraz svoje reprezentacije je njen izbornik Safet Sušić. Jedan od najboljih nogometaša koje je zemlja naših istočnih susjeda dala promašio je čisti zicer, kakvih se u karijeri nadavao na stotine. Krivo je postavio svoju momčad na terenu, izlgedali su baš poput Kamerunaca u utakmici protiv Hrvatske, bili su grupa građana bez reda i poretka. Razlika je jedino u tome što se na kraju utakmice nisu, poput Assou-Ekotta i Moukandjoa međusobno igrači obračunavali šakama, no takav sistem anarhije još uvijek ne postoji u njihovim redovima.
Sušić: Nigerija je zasluženo slavila
- Nigerija je po meni zaslužila pobjedu. Igrali su dobro, stvarali prilike i na kraju slavili. Mi nismo odigrali onako kako smo zamislili i to nas je na kraju koštalo. Bit će teško protiv Irana. Teško će biti vratiti ekipu za tri dana nakon ovakvog poraza ali ćemo se probati vratiti i slaviti pobjedu na Svjetskom prvenstvu, rekao je Safet Sušić nakon poraza od Nigerije.
Red i poredak. Solidno je svoju rolu odradio vratar Begović. Kod primljenog pogotka ništa nije mogao, Emenike je ionako prošao pored neprepoznatljivog kapetana Spahića. Čovjek koji je Higuaina i Aguera zajedno strpao u isti džep na Maracani izgledao je beksrvno i tromo. Istina je da mu mali alibi može predstavljati ozljeda koljena zbog koje je i bio upitan za natup protiv Nigerije, ali to ne umanjuje njegovo loše izdanje. Moralo je to biti puno čvršće, bolje i odlučnije, možda bi Bosna i Hercegovina i nakon dvadeset i devete minute ostala neokrznuta. Na ljevom beku se poslje Kolašinca nije najbolje snašao ni Medunjanin. Čovjek je to koji igra ofanzivniju rolu, u duetu s Lulićem lijeva je strana bila potpuno odsječena. Na desnoj Mujdža i Hajrović također neuvjerljivi, Bešić u sredini nedovoljno agresivan, Pjanić bez vizije. Sve je to rezultiralo anarhijom na terenu u posljednjih pola sata, kad bi najmanje pet igrača Bosne i Hercegovine stajalo usko na malom prostoru. Valjda su svi željeli biti blizu lopti koju su već vidjeli u golu za izjednačenje, a tako se ne igra na Svjetskom prvenstvu. Nigerijski stoperi nisu se morali previše truditi oko iznošenja lopte iz zone trideset metara od svoga gola, iako se sve moglo promjeniti da je u devedeset i prvoj minuti Džeko bio samo malo precizniji, ali nije.
Momčad koja je u kvalifikacijskoj skupini zabila trideset pogodaka, od čega su dvije utakmice bile protiv Grćke, sinonima za rezultat 0:0, protiv Nigerije nije stvorila više od tri prilike za pogodak. Neki će reći da je trebalo biti drugačije, da je nepriznat pogodak Džeki u 20. minuti okrenuo utakmicu i da je Spahić kod nigerijskog gola fauliran. Sve to i može biti istina, no Zmajevi su pred sobom nakon gola imali puni sat igre u kojem se nisu uspjeli vratiti. Kriv je Sušić utoliko što nije ranije uveo (ili odmah postavio) Ibiševića uz bok Džeki, i što je bio tvrdoglav u primjeni taktike s jednim napadačem, one koju nikada na klupi BiH nije primjenio, sve do utakmice s Argentinom, u kojoj je, kako je rekao - morao biti pragmatičan.
Nigerija mu nije trebala. Mismović mu u udarnoj postavi nije trebao. Ako je već htio ostati pragmatičan, trebao je dati povjerenje svom nećaku Tinu. Mali je Sušić od ulaska unio količinu živosti i trke, znao je što radi u sredini veznog reda, za razliku od terceta Pjanić - Bešić - Misimović. Sudbina je to sada bivšeg hrvatskog izbornika Igora Štimca, koji je kroz kvalifikacije mijenjao i taktike i sustave, najviše igrače, da bi na kraju završio neslavno, kao analitičar HTV-a u zagrebačkom studiju Brazuce. Od marša kroz Pirej i velike pobjede protiv Grčke, trijumfa u Litvi i Latviji i dočeka na Trgu djece Sarajeva prošlo je osam mjeseci. U tom se vremenu vizionarski duh nekadašnjeg legendarnog igrača pretvorio u suhoparnog i pragmatičnog trenera, koji valjda ni sam ne razumije što je napravio.
Umrtvljena Bosna i Hercegovina za tri dana u Salvadoru dočekuje Iran. Momčad Carlosa Queiroza još ima mogućnost prolaska ispred Nigerije, koju čeka težak ogled s Argentinom. Bilo kakva pobjeda Iranaca može ih promovirati, a Bosnu i Hercegovinu vratiti u mrak. Nesumnjvo je da je narod u državi ponosan, ali predstava je mogla, objektivno i morala u ovakvoj skupini biti bolja.
