Na ženskoj polovici zametske dvorane opet se plesao pobjednički ples. Lijepo je pobijediti, pokazati da si bolji od protivnika, možda prijeći i neke osobne granice. Sve je u subotu protiv Dugog Sela (30:20) izgledalo dobro, kao da su se kazaljke na satovima svih igračica Adrijane Prosenjak uskladile u odnosu na neke prethodne tjedne.
Spominjanje kikseva protiv Splita i Lokomotive nepotrebno je nakon partije protiv cura iz Dugog Sela, na njoj je ponovo viđen onakav Zamet koji je u prethodne tri sezone teško pobjediva ekipa.
U tom je kolektivu dvostrana uloga pripala Tei Bunić. Najstarija među Zamećankama jednako kvalitetno odrađuje ulogu u obrani 6-0, ali i na crti u napadu, gdje uglavnom koristi asistencije vanjskih igračica.
Iako je u subotnjem ogledu bilo i efikasnijih pojedinki, Bunićka također ima konstantu, a to je u modernom rukometu često i mnogo značajnije od parcijalnih bljeskova. Tea će uvijek dati sve od sebe, prepoznat ćete je po specifičnom načinu trčanja, ali i po broju 13 na leđima.
- Drago mi je da smo pobijedile s ovolikom razlikom i da smo malo došle k sebi. Iako, još uvijek to nije to, moram naglasiti. Opet smo sve, a prvo ja promašivali zicere, opet to nije bilo to niti u obrani. Ne znam, izgledale smo premlitavo. Cure iz Dugog Sela su malene, niti jedna ne može šutnuti preko nas, ali opet smo dopustili da nam iznuđuju isključenja i sedmerce. Moramo se poboljšati u obrani, treba to sve zajedno izgledati puno agresivnije, veli Bunićka.
Doza samokritičnosti nikad nije na odmet. Bilo je u utakmici i Zametovih dobrih strana, nije bilo oscilacija kao u Zagrebu gdje su Riječanke morale hvatati ogromne zaostatke da bi se na kraju zadovoljile bodom protiv rijetko kada slabije Lokomotive. Iako se u subotu dosta promašivalo, prednost s poluvremena bila je samo podebljana do kraja utakmice.
- Dugo Selo nama nije vuklo kontre i polukontre, dok to Talijanke u prijateljskoj utakmici jesu radile. Nismo bile kompletne, danas bi pohvalila Laru Židek koja je potpuno nadomjestila Milu i Anamariju, kaže Tea Bunić.
Pogled na raspored bacit će sjaj u oči rukometnim zaljubljenicima, ali i pojačati pripreme Zamećanki za svaku sljedeću utakmicu. Sljedeći vikend označava početak tjedna u kojem će riječka ekipa odigrati čak četiri utakmice. Baš u subotu slijedi gostovanje kod Splita 2010, nakon čega već u utorak na riječki parket stiže varaždinska koka. Za dva tjedna riječka će ekspedicija ponovo preko granice, ovoga puta u Dansku na noge Odenseu (21. i 22. studenog). Dakle, vremena nema napretek, do polovice prosinca treba polusezonu završiti sa stilom.
- Već prije mjesec dana smo znali što nas čeka. Jasno je bilo da ćemo imati težak raspored, trenerica nas priprema na sve to, tempiraju se treninzi i forma koja sada mora još dodatno rasti. Nažalost, događaju nam se ozljede, one su neizostavan dio sporta. Što se Splita tiče, idemo po pobjedu, idemo se nadigravati s njima, kao i s Kokom, kaže Tea.
Na spomen Danske riječkoj je kružnoj napadačici na licu ispao osmjeh, što konotira da je to još jedna avantura, izlet u nepoznato.
- Ne znam što bih rekla. U prvom redu mislimo o nama, a mogu reći da mi možemo još puno više, samo toga nismo svjesne. Jako smo dobra ekipa, imamo ne jednu, ne dvije, nego tri postave. Svaka od nas može igrati i obranu i napad, igrali smo u subotu i s dva pivota. Moramo imati više samopouzdanja i pokazivati sebi i drugima da smo sposobne napraviti velike stvari, zaključuje Tea Bunić.
