Damir Kreilach i Antonini Čulina nekoliko posljednjih sezona opravdano slove kao najvrijedniji eksponati riječke škole nogometa. Igračkom kvalitetom obojica su predisponirani postati nositelji igre i dosegnuti tržišnu cijenu koja će opravdati ulaganja u omladinsku školu. Razlikuju se u tome što se nešto stariji Kreilach proteklih sezona nametnuo kao stožerni igrač, dok mlađi Čulina u kontinuitetu nije uspio izbalansirati nespornu darovitost i učinak. Zajedničko im je da su na početku ove sezone nestali iz momčadi kao da je netko prebrisao karakteristike u njihovim igračkim kartonima.
Kreilach je prošle sezone bio daleko najbolji igrač i strijelac (8 pogodaka), što je za veznog igrača defenzivnog karaktera izniman učinak. Njegove su kvalitete davno prepoznate kao potencijalno vrhunske, nema u Hrvatskoj skauta ozbiljnijeg kluba koji nema zapisan njegov CV. Prema transfermarktu Kreilach je trenutačno najskuplji igrač Rijeke (1,25 mil. eura) zajedno s Josipom Brezovcem, ali njegova forma sugerira da se nešto čudno događa u momčadi.
Jedna od bitnijih Kreilachovih kvaliteta je mentalna stabilnost zbog čega je vrlo malo oscilirao u formi od kada je postao standardni prvotimac i kapetan momčadi. Na početku ove sezone Kreilach je ostao bez kapetanske trake, polako je počeo gubiti samopouzdanje da bi se u zadnjim utakmicama broj njegovih izgubljenih duela popeo do granice koju trener Elvis Scoria više nije htio tolerirati. Najbolji igrač Rijeke prošlih sezona postao je pričuvni igrač, jer je dolaskom zvučnih imena (Brezovec, Vranješ, Gabrić, Mujanović...) izgubio orijentaciju u momčadi u kojoj je donedavno bio orijentir.
Antonini Čulina prema transfermarktu (300.000 eura) nije igrač na kojemu Rijeka može zaraditi, ali tržište nogometnih pokretnina u praksi drugačije funkcionira. Čulina je još uvijek u igračkim godinama kada se procjenjuje potencijal, prema takvim parametrima njegova je vrijednost višestruko veća. Proteklih sezona Čulina je igrao promjenjivo, što je tipično za mlade napadače. Od početka priprema za ovu sezonu Čulina je prvi put počeo igrati na razini koja je opravdala procjene da njegov tonus zadovoljava kriterije daleko jačih liga od Prve HNL. Međutim, kada je počelo prvenstvo, Čulina je počeo tako naglo padati u formi da njegov tonus trenutačno nije dostatan ni kriterija Druge HNL. Čulina teško podnosi pritisak novih zahtjeva iako uživa (pre)veliko povjerenje trenera Elvisa Scorije.
Prošle zime bivša klupska uprava na čelu s predsjednikom Robertom Komenom jedva je uspjela podmiriti dio obveza prema Kreilachu i Čulini, koji su isto kao i Sandi Križman u arbitražnom postupku mogli dobiti ispisnice na štetu kluba. Dugovi su podmireni u prioritetnom postupku tadašnje sportske politike, procjena da su Kreilach i Čulina isplativa investicija ni danas nije izgubila tržišnu vrijednost. Na vrijednosti su izgubila dvojica mladih igrača, koji trenutačno vrijede onoliko koliko današnjoj upravi na čelu s Damirom Miškovićem znači ulaganje u vlastite igrače kojih u momčadi ima sve manje kako prvenstvo odmiče. Kreilach i Čulina jednostavno su se izgubili u promjenama sportske politike koja do sada ništa dobro nije donijela.
