Sedamnaest puta bili su na tronu bivše države uz još osam u novijoj povijesti. Nema vaterpolista u Srbiji koji u ovo ili ono vrijeme nije nešto značio, a da pri tome nije prošao kroz redove Partizana, jednog od najtrofejnijih vaterpolskih klubova Europe. Taj isti Partizan danas je na rubu gašenja, ostali su samo tragovi još lani uspješnog kluba s Banjice.
Vapio je prošlog ljeta Aleksandar Šoštar, ali uzalud. Igrači i stručno vodstvo jedva su iznašli sredstva za odlazak na završni turnir Lige prvaka u Barcelonu, i to na način da su navijači uplaćivali sredstva na žiro-račun. Za nagradu su dobili pobjedu nad Pro Reccom u pretposljednjem nastupu velikog Slobodana Sore. Na posljetku, Partizan je bazen Bernata Picornella napustio kao četvrta momčad Starog kontinenta, Primorje je u susretu za broncu ipak bilo prejako. Pet mjeseci kasnije, o vaterpolskom okršaju dva stara rivala i povratku Primorja u Beograd nakon dvadeset i pet godina u prvenstvenoj utakmici uopće se ne govori, beogradskoj je vaterpolskoj publici stalo samo do golog života Partizana.
Klub koji je u rasponu od 1963. do 1979. godine samo tri puta propustio uzeti naslov jugoslavenskog prvaka u ogled trećeg kola regionalne lige s Primorjem ulazi kao potpuni autsajder. Nakon poraza od Radničkog i uvjerljive pobjede u susretu sa mariborskim Branikom slijedi teška svakodnevica. Kada se pogleda samo malo dalja povijest, ona otprije tri godine, tko bi rekao da će trener Vujasinović morati reći:
- Ne znam hoćemo li završiti ovu sezonu. Financijska konstrukcija nije zatvorena, bit će teško.
Prije tri sezone na rimskom Foro Italicu pao je Pro Recco, a Beograđani su po sedmi puta titulu europskog prvaka vratili u svoj grad. Vodio ih je upravo današnji trener talijanskog velikana Igor Milanović, a njegove su boje branile legende srpskog (Soro, Rađen, Aleksić, Pijetlović, Prlainović, Mandić, Vujasinović) i grčkog (Chatzitheodorou) vaterpola. Čak ni preteča 'atomskog' Recca s Burićem, Zlokovićem, Kasasem, Filipovićem, Ivovićem i španjolcem Molinom nije mogla ništa osim izgubiti 7:11. Došli su u Rim s ciljem ne osramotiti se u polufinalu protiv tada vrlo jake Mladosti (Udovičić, Hinić, Muslim, Buljubašić), a otišli su do kraja.
Teško je vjerovati da će se klub s Banjice brzo vratiti na staro mjesto, ali ako je suditi po vaterpolskim talentima koje Srbija ima, nade mu ne smije nedostajati. Ovog je proljeća trener Vujasinović, inače rođeni Riječanin, s crno-bijelima gostovao na Kantridi netom prije odlaska na europsku završnicu u Barcelonu, samo nekoliko dana prije njihovog službenog ogleda na Picornellu. Tada je rekao sljedeće:
- Ako nitko u Srbiji ne vidi interes za pomoć jednom od najtrofejnijih klubova na svijetu, ne znam u kakvom ćemo stanju biti odigrati sljedeću sezonu. Novaca je sve manje, igrači koji su ovdje najavili su odlaske, a na njih bismo svakako računali i naredne godine.
Igrači su otišli, Soro u brazilski Fluminense, Ćuk i Čučković u mađarski Eger. Obradović, Tomašević i Rackov skrasili su se u gradskom rivalu, Crvenoj zvezdi dok su Dedović i Živojinović otišli u Radnički. Mlade snage su ostale, pitanje je samo - do kada!?.
