Grad Rijeka postao je Europski grad sporta 2022. godine dvije godne nakon što je Zdravko Ivanković postao pročelnik Odjela za sport i tehničku kulturu.
Ivanković je pročelnik postao pri kraju madata bivšega gradonačelnika Vojka Obersnela, administracija novog gradonačelnika Marka Filipovića uvodi određene promjene:
- U jednom rečenici, to je politika konsolidacije! Treba snimiti zatečenu situaciju i onda poduzeti mjere, koje korak po korak trebaju dovesti do konsolidacije sporta: financijske, ali i kadrovske. Tako bi se najkraće moglo opisati promjene, kaže Ivanković.
Što u praksi znači konsolidacija?
- Povećani su proračunski izdaci za sport u 2022. godini s tendencijom da se iznosi stalno povećavaju idućih godina. Gradsko vijeće još je u prošlom mandatu prihvatilo proces sanacije dugova klubova posredstvom Riječkog sportskog saveza, konsolidirala se gradska blagajna u smislu da su mjesečne isplate postale redovite, što puno znači klubovima. Nova inicijativa je da se utvrdi dinamika isplate koja će biti odraz stvarnih potreba, što znači da bi se kroz natjecateljsku sezonu plaćalo više, a tijekom stanke manje. Time bi prihodi pratili dinamiku izdataka.
Što sanacija kratkoročno znači za boljitak sporta?
- U razgovorima s čelnicima vodećih klubova spoznalo se da su nagomilani troškovi iz prošlih godina počeli opterećivati funkcioniranje klubova, u jednom je trenutku bilo potrebno povući crtu. Tek nakon toga može se početi normalno raditi, što je intencija nove gradske administracije.
Zadovoljan sam ako smo postavili temelje
Dvije godine ste pročelnik, kako ste se snašli s obzirom da se došli iz drugačijeg poslovnog miljea?
- Trebalo mi je malo vremena, došao sam iz potpuno drugačije područja. Dugo godina bio sam privrednik u privatnoj firmi, koja je imala jako puno zaposlenih ljudi, financijski je bila jaka, tako da mi upravljanje ljudskim i materijalnim resursima nije bilo strano. S te strane mi je bilo lakše. Onaj tko tvrdi da se ovo može brzo naučiti, taj je u krivu. Sigurno treba barem dvije godine da čovjek uđe u većinu finesa ove pozicije. Zadovoljan sam ako smo postavili temelje na duge staze, ako se na ovim temeljima bude radilo polako, ali sigurno na poboljšanjima.
Na temelju čega možemo biti optimistični da će ekipni sportovi ponovo postati značajni na nacionalnoj razini ako izuzmemo HNK Rijeku? Stoji činjenica da se prije desetak godina u riječkom nogometu i vaterpolu pojavio Gabriele Volpi, ali su isto tako dva rukometna kluba igrali europske utakmice, Kvarner je bio premijerligaš koji je igrao Final Four u kupu?
- Optimizam budi projektno planiranje troškova! To znači da se svi troškovi ne pokrivaju samo iz proračuna, koji je zadnjih godina imao problema zbog situacije s koronom! Projektno planiranje znači da raste broj europskih projekata koji donose novac klubovima. Perjanica tih promjena je Riječki sportski savez, koji ima zaposlene ljude koji rade na formiranju i prijavama projekata za europske fondove. Sve je veći broj klubova koji se uključuju u projekte, taj je dio prihoda do sada vrlo malo korišten, europski fondovi su novi izvor sredstava za klubove. Drugo, gradonačelnik Filipović i njegovi suradnici angažirali su se u pronalasku novih sponzora, time je angažman sponzora kanaliziran.
Velikih sponzora u gradu više nema?
- Gradska privreda pretrpjela je veliku promjenu zadnjih desetljeća, od visoko industrijaliziranog grada, Rijeka je postala grad koji se okreće uslužnim djelatnostima i turizmu. Još uvijek se formiraju veći subjekti koji bi mogli imati interesa sponzorirati sport. Banke su dobar primjer, investiraju sve više u sportske klubove i u ostale društvene djelatnosti. Moramo istrpjeti razdoblje tijekom kojega smo izgubili moćne privredne subjekte, a još uvijek nismo dobili dovoljno moćne nove subjekte.
Sportska politika Grada Rijeke nikada nije bila usredotočena na jedan sport ili klub, promiče se uravnotežena sportska politika prema svim klubovma, ali nema vrhunskih rezultata u ekipnim sportovima kao u manjim gradovima poput Dubrovnika u vaterpolu, Zadra u košarci, Koprivnice u ženskom rukometu...?
- Takva gradska politika traje godinama, ide se prema masovnosti, pa se građani mogu baviti različitim vrstama sporta, ne ide se prema jednom sportu koji će netko izabrati. Masovnost je karakteristična za Grad Rijeku. Između ostalog, to se vidjelo po odluci da se investira u sportsku infrastrukturu koju koriste klubovi. Klubovima je prepušteno da koristeći takvu infrastrukturu pronađu dodatne izvore financiranja.
Na takav način u ovakvim društvenim uvjetima Rijeka je osuđena na prosječne rezultate u ekipim sportovima, ovdje opet treba izuzeti HNK Rijeku koja je izvan sustava financiranja?
- Takva je pozicija Grada Rijeke! Ako se pojavi klub koji pokaže mogućnost napretka, Grad Rijeka će ga sigurno pratiti u dodatnom iskoraku. Sigurno neće favorizitrati jedan klub ili sport na uštrb ostalih. Dobro ste primijetili da je Grad Rijeka s ovakvima promišljanjem blizu vrha, ali nigdje na vrhu u ekipnim sportovima. S pozicije grada, najvažnije je da se što veći broj sportaša i mladih ljudi bave sportom, na tome svakodnevno radimo.
Jedna od posljedica takve politike je svojevrsni paradoks da lokalne samouprave na Riječkom prstenu u apsolutnim iznosima izdavajaju više za svoje klubove, koji su tzv. nositelji kvaliete, nego Grad Rijeka. Primjerice, Grobničan i Pomorac 1921 desetljećima dobivaju višestruko više novaca od svojih lokalnih samouprava nego što njima susjedni Orijent 1919 dobiva od Grada Rijeke?
- U konačnici to je paradoks! Jako je puno uzroka za takvo ponašanje, od teritorijalne podjele pa nadalje. Sve okolne lokalne samouprave imaju koristi od Grada Rijeke, a one istodobno značajnije financiraju najčešće jedan ili dva lokalna kluba. U ovakvoj podjeli Grad Rijeka teritorijalno je sveden na jako uski prostor, a njegove resurse koriste mladi sportaši iz okolice. Mislim da je pristup Grada Rijeke demokratičan, smatram da većina ima veću korist od takvog pristupa.
